Effectiveness of manual yumeiho therapy and exercises on recovery in patients suffering from chronic nonspecific low back pain

Uvod: Kronična križobolja vodeći je uzrok globalne onesposobljenosti stanovništva u svijetu koja uzrokuje opadanje kvalitete života te stalni porast troškova zdravstvene skrbi. Postoje različite vrste manualnih terapija koje se koriste u rješavanju kronične križobolje, a recentnija istraživanja ukazuju da rehabilitacijski model u kojemu se primjenjuju manualna terapija i vježbe daje značajno bolje rezultate od njihove pojedinačne primjene. Pregledom dosadašnjih istraživanja nije pronađena nijedna studija utjecaja manualne terapije yumeiho tehnikom i vježbanja na kroničnu križobolju. Shodno tome cilj je ovoga istraživanja bio analizirati utjecaj rehabilitacijskog programa, koji uključuje manualnu terapiju yumeiho tehnikom i vježbe, na rješavanje kronične križobolje te usporedba toga programa s fizikalnom terapijom. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 50 ispitanika u dobi od 40 do 60 godina (M=51,60; sd= ± 5,73) koji su metodom slučajnog odabira podijeljeni u dvije skupine s jednakim brojem ispitanika. Ispitanici u eksperimentalnoj skupini (n=25) provodili su manualnu terapiju yumeiho tehnikom uz vježbe jačanja i istezanja dubokih mišića zdjelice i lumbalno-glutealne regije. Ispitanici kontrolne skupine (n=25) provodili su tretman fizikalne terapije koji se sastojao od primjene elektroterapije i terapijskoga ultrazvuka uz osnovne vježbe jačanja trbušne muskulature i istezanja lumbalnoga dijela leđa. Mjerenje se sastojalo od inicijalnog i finalnog testiranja boli u lumbalnomu dijelu kralježnice pri kretanju (VAS skala boli), kvalitete života (Short Form 36), funkcionalnosti pokreta u svakodnevici (Oswestry Disability Indeks), razini depresije (Beck Depression Inventory), pokretljivosti kralježnice (PRETKLON U USKOM RAZNOŽENJU), statičkoj ravnoteži (MIRNO STAJANJE NA JEDNOJ NOZI) i neuropatske boli (Leeds assesment of neuropathic symptoms and signs). Između inicijalnoga i finalnoga testiranja proveden je terapijski postupak u trajanju od tri tjedna (ukupno 15 tretmana). Osim finalnoga mjerenja koje je provedeno neposredno poslije završetka terapije, ponovljeno mjerenje boli, kvalitete života i funkcionalnosti pokreta u svakodnevici provodilo se i mjesec, dva i tri nakon provedbe rehabilitacijskih programa. Rezultati: Nakon rehabilitacijskoga protokola, koji je uključivao manualnu terapiju yumeiho tehnikom i vježbe, zabilježena su statistički značajna poboljšanja (p<0,05) kod ispitanika između inicijalnoga i finalnoga stanja u svim praćenim varijablama osim u varijabli ravnoteže. Kod ispitanika koji su provodili fizikalnu terapiju zabilježeno je statistički značajno poboljšanje (p<0,05) u smanjenju boli, poboljšanju fizičkoga zdravlja, pokretljivosti kralježnice, depresije i funkcionalnosti pokreta u svakodnevici, dok nisu zabilježena poboljšanja psihičkoga zdravlja, neuropatske boli i ravnoteže. Glavni nalaz ovoga istraživanja ukazuje da su neposredno nakon provedbe rehabilitacijskoga protokola ostvarena značajna poboljšanja (p<0,05) u svim praćenim varijablama (VAS, ODI, SF-36, PRETKLON, BECK, LANSS) osim u varijabli ravnoteže, i to u korist skupine koja je provodila manualnu terapiju yumeiho tehnikom i vježbe. Potrebno je naglasiti da postignuti učinci neposredno nakon terapija imaju jednaku dinamiku opadanja. Nijedna terapija ne doprinosi dugom trajanju postignutih učinaka. Rezultati se jednako ponašaju između skupina. Zaključak: Rezultati upućuju da je rehabilitacijski protokol koji uključuje manualnu terapiju yumeiho tehnikom i vježbe učinkovitija metoda u odnosu na standardnu fizikalnu terapiju u liječenju pacijenata koji pate od kronične križobolje. S obzirom na globalni nedostatak istraživanja o učincima manualne terapije yumeiho tehnikom, rezultati ovoga istraživanja doprinose boljem razumijevanju tehnike koja, iako se koristi u praksi, nije dovoljno istražena. Ovo istraživanje pomaže boljemu razumijevanju učinkovitosti terapijskoga programa koji uključuje manualnu terapiju yumeiho tehnikom i vježbe u odnosu na standardnu fizikalnu terapiju bez yumeiho tehnike u tretmanu brojnih aspekata koje opisuju ukupno zdravlje osoba s križoboljom. Potrebna su daljnja istraživanja za dobivanje jasnije slike radi uspoređivanja korištenoga rehabilitacijskog modela s ostalim metodama te dužega praćenja u postrehabilitacijskomu periodu.Introduction: Chronic low back pain is the leading cause of global disability in the world which causes a decline in quality of life and increases the healthcare costs. There are different types of manual therapies used in the treatment of chronic low back pain, but recent research shows that a rehabilitation model, which combines manual therapy and exercise, allows considerably better results than their separate usage. The review of the previous research did not provide any study that analyses the impact of manual therapy using Yumeiho technique and exercising, related to chronic low back pain. Consequently, the aim of this study is to analyze the impact of a rehabilitation program which includes Yumeiho manual therapy and exercise, in order to solve chronic low back pain and compare it to standard physical therapy. Methods: The study included 50 participants, aged 40 to 60 (M=51.60; sd=±5.73), randomly divided into two groups of the same number of participants. The participants in the group 1 (n=25) were conducting manual therapy based on Yumeiho technique combined with exercise, while participants of the group 2 (n=25) were conducting a physical therapy treatment that consisted of electrotherapy and the therapeutic ultrasound, combined with exercises for strengthening abdominal muscles and stretching the lumbar part of the spine. The measurement procedure consisted the initial and final testing of low back pain during movement (VAS pain scale), quality of life (Short Form 36), functionality of movement in everyday life (Oswestry Disability Index), the level of depression (Beck Depression Inventory), spine mobility (BENT IN THE NARROW POSTURE), static balance (STILL STANDING ON ONE LEG) and neuropathic pain (Leeds assesment of neuropathic symptoms and signs). Between the initial and final testing, a three-week therapy program was done (15 treatments in total). Apart from final measurement, conducted as therapy ended, repeated measurement of pain, quality of life and functionality of the movement in everyday life was taken one, two and three months after the rehabilitation program had finished. Results: After the rehabilitation protocol, which included manual therapy based on Yumeiho technique and exercise, significant improvements (p<0,05) between the initial and final testing of all monitored variables (except for balance) were recorded. In participants who were conducted physical therapy, statistically significant improvements (p<0,05) were recorded in: decreasing pain, physical health improvement, spine mobility, decreasing depression and better functionality of movement in everyday life. Significant improvements were not recorded for mental health, neuropathic pain and balance. The main finding of this study indicates that, immediately after the implementation of the rehabilitation protocol, significant improvements (p