Otvoreni subjekt i povrjeđujući svijet: dodir i otvaranje postmodernog subjekta

The appeal for a radical bodily and sensory engagement through fieldwork is based upon the idea that the body and senses permit an immediate experience that can help anthropologists experience and come to know the subject of their research in a direct manner. Legitimated by the phenomenological project of overcoming Cartesian dichotomies, bodily engagement promotes the idea that emotional and sensory openness to the world and the Other can help the subject avoid the supposedly distancing nature of modernist formed perception. Yet this idea, as I conclude on the basis of my own fieldwork and autoethnographic insights, is a symptom of a specific type of subject that emerged with postmodernity and expresses values and an ideology in accordance with the logic of late-capitalist Western societies. *** Poziv na potpuni emocionalni, osjetilni i tjelesni angažman na etnografskom terenu koji su iznjedrile postmoderne antropologije poput antropologije tijela i antropologije osjetila, temelji se na ideji da tijelo i tjelesna osjetila mogu pomoći antropologu da izravno doživi i spozna predmet svog istraživanja. Služeći se fenomenološkim konceptima razvijanima u svrhu razrješenja kartezijanskih dihotomija, paradigma potpunog tjelesnog angažmana podržava ideju o emotivnom i osjetilnom otvaranju spram svijeta kao subjektovom oslobađanju od modernističkih perceptivnih uzusa. Moja iskustva s etnografskog terena, kao i autoetnografski uvidi, dovode u pitanje takvu ideju pa zaključujem da je ona temeljno simptom postmodernog subjekta koji izražava ideologiju i vrijednosti karakteristične za društvo kasnog kapitalizma na Zapadu