Comparison of institutional care for the elderly in European countries

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, starost se prema kronološkoj dobi dijeli u tri skupine. Prva skupina su starije osobe u dobi od 60 do 75 godina, zatim stare osobe od 76 do 90 godina te vrlo stare osobe u dobi iznad 90 godina. Povećanje broja osoba starije dobi (iznad 65 godina), a posebno starijih od 80 godina, nosi sa sobom veću razinu invalidnosti nastalih kao posljedica kroničnih bolesti. Rezultat toga je snažan porast potražnje za institucijskom skrbi. Institucije svojim korisnicima pružaju potrebnu njegu i skrb 24 sata dnevno. Cilj ovog rada je napraviti pregled organizacije i financiranja institucijske skrbi u pojedinim zemljama Europe. U radu se opisuje sustav institucijske skrbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i u Grčkoj, a temelji se na pregledu literature. Institucijska skrb se u različitim državama razlikuje po dostupnim kapacitetima, po organizaciji skrbi za osobe starije dobi te po načinima financiranja skrbi. Većina sustava se temelji na djelomičnom financiranju države u obliku različitih oblika financijske pomoći te doplaćivanju od strane korisnika ili njegove obitelji. U razvijenijim zemljama kao što su Austrija, Švedska i Njemačka postoji veći broj osoba koje koriste institucijsku skrb zbog raspada tradicionalnih obitelji u kojima žene ne rade te skrbe o starijim članovima obitelji. U mediteranskim zemljama poput Grčke još uvijek postoji tradicionalnost u skrbi za osobe starije životne dobi, budući da samo 0,6% osoba starije dobi živi u institucijama za skrb. Institucijska skrb uz pojedine mane još uvijek ima veliku ulogu u skrbi za osobe starije dobi te predstavlja veliko olakšanje obiteljima koje trebaju skrbiti o svojim starijim članovima.According to a definition by the World Health Organization, old age is divided into three groups depending on chronological age. The first group are the elderly aged between 60 and 75, followed by the elderly aged between 76 and 90, and by the elderly older than 90. The rise in the number of the elderly (above 65 years of age), and especially those older than 80, brings about a higher disability level as a consequence of chronic illnesses. The result of this is a sharp rise in the demand for institutional care. The institutions offer necessary nursing and care to their users for 24 hours a day. The aim of this paper is to give an overview of the organization and financing of institutional care in particular European countries. Descriptions of institutional care in Croatia, Germany, Austria, Sweden and Greece are given in this paper, based on the literature review. Institutional care is distinguished in different countries by the available capacities, by the organization of care for the elderly and by the ways of financing. Most institutional care systems are partially financed by the country with various types of financial aid, and by the additional payment of the user or his family. In the developed countries, such as Austria, Sweden and Germany, there is higher number of individuals who make use of institutional care because of the decline of traditional families, in which women are not employed and care for the elderly family members. In Mediterranean countries, such as Greece, traditionalism is still present in the care for the elderly, since only 0.6% of them reside in care institutions. Besides a few drawbacks, institutional care still plays a major role in caring for the elderly and is a great relief for families who need to take care of their elderly members