Pathohistological Characteristics of Livers in Red Deer and Wild Boar with Fascioloidosis

Metilj Fascioloides magna je nezavičajna vrsta parazita na našim prostorima pa unatoč činjenici da je jelen obični naveden kao tipični nositelj, možemo govoriti o razmjerno nedavno uspostavljenoj zajednici nositelj-parazit, dok svinja divlja predstavlja nositelja tipa slijepe ulice. Predilekcijsko mjesto parazitiranja ovoga metilja je jetra u kojoj on migracijom narušava strukturu jetrenog tkiva, dok jetra reagira obrambenim mehanizmima. Prikupljeno je 29 jetara jelena običnoga iz četiri županije (Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka i Bjelovarsko-bilogorska) iz kojih je izdvojeno ukupno 58 pseudocista te 4 jetre svinje divlje iz Sisačko-moslavačke županije iz kojih su izdvojene 4 lezije indikativne za invaziju metiljem. Histološki preparati izrađeni su iz odabranih područja uzoraka koja su obuhvaćala većim dijelom stjenku pseudociste i okolno tkivo nakon čega su obojani metodama H&E i van Gieson. Izmjerene su debljina stjenke i promjer pseudociste te je određena količina jajašaca, upalnog infiltrata, pigmenta te postojanje znakova mineralizacije. Neinvadirane jetre svinje divlje imaju razvijenije vezivno tkivo u odnosu na jetre jelena običnoga. U upalnom infiltratu invadiranih jetara jelena običnoga prevladavaju limfociti, a zatim slijede neutrofili i eozinofili, dok kod svinje divlje prevladavaju eozinofili, a zatim neutrofili i limfociti. Ovisno o spolu, vrijednosti minimalne debljine stjenke pseudociste s porastom njenog promjera kod košuta padaju, a kod jelena rastu. Utvrđene su promjene na okolnim krvnim žilama, zadebljanje medije većine arterija te proširenje sinusoida. Najčešći nalaz u šupljini pseudociste je nekrotični debris, a uz njega jajašca i pigmentne granule. Ovo je prvo istraživanje koje sistematično pristupa opisu i stupnjevanju mikroskopskih lezija uzrokovanih metiljem F. magna u jetri jelena običnoga i svinje divlje.Fascioloides magna is a non-native trematode species in Croatia. Despite the fact that the red deer is a definitive final host, we can classify this relationship as a recently established host-parasite association. Wild boar is classified as a dead-end host. The migration of young flukes through the liver induces extensive tissue damage, while liver responds initiating various defence mechanisms. We collected 29 samples of red deer livers from four counties (Vukovarsko-srijemska, Požeško-slavonska, Sisačko-moslavačka, and Bjelovarsko-bilogorska) from which 58 pseudocysts were isolated and 4 wild boar livers originating from Sisačko-moslavačka County, with 4 isolated lesions suggestive to be caused by flukes. Histological preparations were made from selected areas that cover most of the wall of pseudocysts and surrounding tissues. Sections were stained using H&E and van Gieson methods. Non-infected wild boar livers have more pronounced connective tissue than those of red deer. Inflammatory infiltrate in red deer livers contains predominantly lymphocytes, followed by neutrophils and eosinophils. In wild boar it is formed of mainly eosinophils, followed by neutrophils and lymphocytes. According to sex, minimal values of pseudocyst wall thickness in hinds decreases with pseudocyst diameter, while it increases in males. Thickening of blood vessels media and dilatation of sinusoids was observed in areas surrounding pseudocysts. The most common finding in the pseudocyst included necrotic debris, fluke’s eggs, and pigmented granules. This is the first study that systematically describes microscopic lesions caused by F. magna in the livers of red deer and wild boar