Napredno održavanje života

Kardiovaskularne bolesti i ishemijska srčana bolest su vodeći uzroci smrtnosti u svijetu, međutim, ukoliko se na vrijeme prepoznaju i liječe, veća je vjerojatnost preživljavanja i oporavka. Reanimacija i napredno održavanje života bolesnika koji je u kardijalnom arestu se provode prema Smjernicama Europskog vijeća za reanimatologiju (eng. European Resuscitation Council – ERC), a koje su objavljene 15. listopada 2015. godine, sukladno petogodišnjem ciklusu obnavljanja smjernica za kardiopulmonalnu reanimaciju. Uočavanje promjena u devijantnim vrijednostima vitalnih funkcija prati povećani rizik od nastanka nepovoljnih kliničkih događaja kao što je kardiorespiratorni arest koji se može spriječiti uz pravovremenu intervenciju. ABCDE je sustavni pristup neposrednoj procjeni i liječenju kritičnih bolesnika koji je primjenjiv u svim kliničkim hitnim slučajevima. Pomaže u određivanju ozbiljnosti stanja i određivanju prioriteta početnih kliničkih intervencija. Napredno održavanje života (ALS) za odrasle uključuje napredne intervencije nakon što se započelo s osnovnim održavanjem života, a uključuje ručnu defibrilaciju, održavanje dišnog puta tijekom kardiopulmonalne reanimacije, primjenu reanimacijskih i drugih lijekova tijekom KPR-a, te liječenje predarestnih aritmija. Srčani ritmovi povezani sa zastojem srca podijeljeni su u dvije skupine; ritmovi koji se mogu defibrilirati (ventrikularna fibrilacija (VF)/ventrikularna tahikardija s pulsom (pVT)) i ritmovi koji se ne mogu defibrilirati (električna aktivnost bez pulsa i asistolija). Važan dio reanimacijskog postupka je i uspostava vaskularnog pristupa, monitoring bolesnika i prepoznavanje srčanog ritma. Nakon reanimacije i povratka sponatane cirkulacije dolazi do postarestnog sindroma koji uključuje postarestnu ozljedu mozga, postarestnu disfunkciju miokarda, sistemni odgovor na ishemiju/reperfuziju i prisutnost patološkog stanja koje je dovelo do karijalnog aresta, a njegova težina varira o duljini trajanja kardijalnog aresta i postupka reanimacije. Medicinska sestra ima vrlo značajnu ulogu u postreanimacijskoj skrbi za bolesnika budući da je uz bolesnika 24 sata. Njena uloga je pratiti vitalne funkcije i pojavu znakova postarestnog sindroma, obvijestiti liječnika o njihovoj pojavi te intervenirati sukladno odredbama liječnika