Intervencije medicinske sestre usmjerene na unapređenje komunikacije kod bolesnika s oštećenjem sluha

Sluh predstavlja jedan od sustava u percepciji okoline i prostora. Osjetilo sluha čine uho, slušni put i kora mozga. Uho je osjetilni organ koji čovjeku služi za detekciju zvuka i održavanje ravnoteže. Sastoji se od tri dijela; vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha, a svaki od njih ima posebnu ulogu u detekciji, provodljivosti i interpretaciji zvuka. Oštećenje sluha definira se kao nemogućnost ili smanjena mogućnost primanja, provođenja i registriranja slušnih podražaja zbog urođenih ili stečenih oštećenja, nerazvijenosti ili umanjene funkcionalnosti slušnog organa, slušnog živca ili slušnih centara u mozgu. Ubraja se u jedno od najčešćih prirođenih oštećenja, čija je učestalost prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) 1 do 3 na 1000 novorođenčadi. Postoji više parametara prema kojima se može klasificirati oštećenje sluha. Prema mjestu oštećenja dijelimo ga na periferno i centralno, prema nastanku na prirođeno i stečeno, prema uzroku na endogeno i egzogeno, a prema razdoblju razvoja, oštećenja sluha mogu biti prelingvalna i postlingvalna. Liječenje ovisi o uzroku i težini oštećenja sluha. Komunikacija se definira kao proces odašiljanja, prenošenja i primanja poruka, signala i informacija. Predstavlja osnovu međuljudskih odnosa. Sposobnost učinkovite komunikacije je nešto što se može naučiti, uvježbati i usavršiti. Medicinska sestra svakodnevno komunicira s bolesnicima, članovima njihovih obitelji te drugim zdravstvenim i nezdravstvenim djelatnicima. Ona treba znati učinkovito komunicirati kako bi mogla profesionalno raditi svoj posao. Odnos povjerenja između medicinske sestre i bolesnika osnova je za učinkovitu komunikaciju