U fokusu ovoga rada odnos je između dvaju klasika hrvatske književnosti, Antuna Gustava Matoša i Tina Ujevića, odnosno njihova poznata polemika započeta 1911. godine. Taj je odnos predstavljen u njegovu trajanju, od početnoga Ujevićeva uvažavanja literarno iskusnijega Antuna Gustava Matoša do javnoga odricanja i osporavanja. Pritom se osobita pozornost posvećuje pitanjima književnih prethodnika i sljedbenika te fenomenima autorske originalnosti i pozicioniranja u nacionalnom kanonu. U središtu analitičko-interpretativne analize jesu Ujevićevi članci „Cezar na samrti“ i „Barres i Oinobares“ te Matoševi odgovori na njih „Zar i ti, Brute?“ te „Literarni fakini“. Zaključno se promišlja o posljedicama tih polemika na sveukupno poimanje hrvatske...