Myomas and reproduction

Miomi su najčešći benigni tumori maternice u žena reproduktivne dobi. S obzirom na lokaciju, razlikujemo submukozne, subserozne i intramuralne, od kojih su najčešći intramuralni miomi. Pacijentice su u najvećem broju asimptomatske, a pojavnost simptoma (35-50% slučajeva) ovisit će o lokaciji, veličini i broju mioma. Simptomi mogu biti u vidu nenormalnog menstrualnog krvarenja (produženo i/ili obilno), osjećaja pritiska i boli, učestalog mokrenja i otežanog pražnjenja mokraćnog mjehura, konstipacije, boli u nogama ili leđima te neplodnosti. Miomi su nađeni u 5-10% žena koje imaju problema s neplodnošću. Kad se uklone svi drugi uzroci neplodnosti, miom je vodeći uzrok tek u 1-2% slučajeva. Na plodnost mogu utjecati preko nekoliko mehanizama, uključujući anatomske promjene šupljine maternice s promjenama endometrija, funkcionalne promjene koje uključuju povećanu kontraktilnost maternice i nesrazmjer krvne opskrbe miometrija i endometrija te promjene lokalnog hormonalnog miljea i parakrine signalizacije koje mogu dovesti do otežanog transporta gamete i implantacije blastociste. Najbolje proučeni čimbenik neplodnosti kojeg vežemo uz miome je njihova lokacija. Submukozno smješteni miomi imaju najveći negativni utjecaj na plodnost. Stavovi oko utjecaja mioma na stopu spontanih pobačaja su podijeljeni. Opstetričke komplikacije koje se vežu uz miome su bol, preuranjeni porod, abrupcija placente, malprezentacija, najčešće se tu radi o prezentaciji zatkom, i postpartalno krvarenje. Novorođenčad takvih žena je često smanjene porođajne težine. Submukozni i intramuralni miomi koji zahvaćaju šupljinu maternice su povezani sa smanjenom stopom trudnoća nakon IVF tretmana te potrebom za većim brojem IVF ciklusa prije postizanja trudnoće. Miomektomija poboljšava ishod začeća u žena sa submukoznim i intramuralnim miomima. Metoda je izbora u liječenju onih pacijentica koje još žele roditi. Za žene koje više ne žele roditi, a miomi im zadaju poteškoće, najučinkovitiji način liječenja je histerektomija.Myomas are often find in women of reproductive age. They may be classified as submucous, intramural and subserous. The most common are submucous. Patients are mostly asymptomatic. Presence of symptoms depends on location, size and number of myomas. They can present as abnormal menstrual bleeding (menometrorrhagia), pain, frequent urination and severe discharge of the bladder, constipation and infertility. Myomas can be find in 5-10% of women with infertility problems. When all other causes of infertility are excluded, myomas are the main cause in only 1-2% of cases. They can interfere with fertility through several mechanisms – anatomical changes with changes of endometrium, functional changes including higher uterine contractility and inadequate blood supply, changes in local hormonal milieu and paracrine signalization. Myoma location is the best studied factor associated with infertility. Submucous myomas have the most negative impact. Their connection with spontaneous abortion rate is rather unclear. Myomas during pregnancy have been linked to several obstetric complications – pain, preterm delivery, placental abruption, fetal malpresentation (primarily breech), postpartum haemorrhage. Neonates can have lower birth weight. Submucous and intramural myomas affecting the uterine cavity are associated with lower pregnancy rate after IVF treatment. Also, more IVF cycles will be needed before reaching pregnancy. Myomectomy improves the conception outcome in women with submucous and intramural myoma. It is the method of choice for women who want to have children in the future. For those who do not, and myomas are lowering their quality of life, hysterectomy is the gold standard