International Strategic Management and Foreign Direct Investments

Globalizacija predstavlja proces koji „stvara“ sve više multinacionalnih korporacija koje posluju u više zemalja u isto vrijeme i ulažu diljem svijeta, a s druge pak strane, upravo su te korporacije daljnji nositelji globalizacije. Njihovi motivi za internacionalizaciju su razni, ali mogu se povezati uz traženje novih tržišta, resursa, povećanje cjenovne učinkovitosti i sposobnosti (ekonomija obujma), ali mogu i slijediti tržišnog lidera. Mnogi su načini za ulazak na inozemno tržište, kao što su to izvoz, franšiza, licenca, portfolio ulaganja, ugovorna suradnja, i slično. Jedan od načina je i izravno strano ulaganje ili FDI koji može biti greenfield ili brownfield, tj. može se ulagati u nova postrojenja ili spojiti i kupiti postojeće poduzeće. U situaciji kada se ulazi na strano tržište, a posebno kada se to radi otvaranjem poduzeća u inozemstvu, izuzetno je važno da menadžment razumije dimenzije kulture u kojoj se nalazi i poštuje različitosti. Kulture mogu biti visokog ili niskog konteksta, više ili manje otvorene prema strancima, tradicionalnije ili modernije, religioznije, kolektivističke ili individualne, itd. Poduzeća mogu i moraju kulturu usvojiti, učiti i integrirati na isti način kao i osoba koja se u toj kulturi nalazi, kako bi moglo uspješno poslovati na tržištu i komunicirati sa ljudima. FDI kao način poslovanja ima svoje prednosti i nedostatke za poduzeće, ali i za državu koja takvo ulaganje prima. Obično se FDI smatra iznimno važnim za zemlje u razvoju koje na taj način primaju nov kapital, iskusan menadžment i povećanu produktivnost, ali mogu se boriti sa problemima kao što su smanjenje domaćih ulaganja, eksploatacija resursa i radnika i tome slično. Kina i Poljska su dvije zemlje koje se nalaze na različitim razinama ekonomskog uspjeha: Kina kao globalni div, a Poljska kao rastuća ekonomija centralne Europe. Njihove kulture su iznimno različite pa je tako Poljska zemlja niskog konteksta, izravnosti i ostataka socijalističke birokracije, a koja ima visok stupanj ekonomskih i političkih sloboda. S druge strane, Kina je zemlja visokog konteksta, duhovnosti i potrebe čuvanja lica i dostojanstva u svakoj situaciji. Jedna je kolektivistička, a druga individualistička. I jedna i druga razvijaju svoje ekonomije i imaju rast FDI te se ne može reći da smanjene ekonomske slobode u Kini ikako usporavaju njezin uspjeh na inozemnom tržištu jer su prednosti poduzećima za ulazak na tržište previsoke.Globalization is creating more and more multinational corporations that operate in multiple countries at the same time and invest around the world. Their motives for internationalization are various, but they can be linked to the search for markets, resources, increase in price efficiency and ability, but they can also follow the market leader. There are many ways to enter the foreign market, such as export, franchise, license, investment portfolio, contractual cooperation, and the like. One way is foreign direct investment or FDI which can be greenfield or brownfield, ie it can be invested in new plants or merged and purchased an existing company. In a situation when entering a foreign market, and especially when doing business abroad, it is extremely important that management understands the dimensions of the culture in which it is located and respects diversity. Cultures can be high or low context, more or less open to foreigners, more traditional or modern, more religious, collectivist or individual, etc. Enterprises can and must adopt, learn and integrate culture in the same way as a person in that culture. to be able to successfully market and interact with people. FDI as a way of doing business has its advantages and disadvantages for the company, but also for the country receiving such investment. Usually, FDI is considered extremely important for developing countries, which thus receive new capital, experienced management and increased productivity, but can tackle problems such as reducing domestic investment, exploiting resources and workers, etc. China and Poland are two countries at different levels of economic success — China as a global giant and Poland as a growing economy of central Europe. Their cultures are extremely different — Poland is a country of low context, directness and the remnants of a socialist bureaucracy with a high degree of economic and political freedom. China is a country of high context, spirituality and the need to protect its face and dignity in every situation. One is collectivistic and the other individualistic. Both are developing their economies and have FDI growth, and it cannot be said that China's diminished economic freedoms are at any rate slowing its success in the foreign market, because the benefits to entry companies are too high