THE TERM AND ELEMENTS OF GUILT IN CROATIAN CRIMINAL LAW

Krivnja je subjektivni odnos počinitelja prema djelu zbog kojeg mu se može uputiti prijekor. Načelo krivnje se obično izražava formulom nulla poena sine culpa odnosno nema kazne bez krivnje. Također hrvatski kazneni zakon u članku 4. definira da nitko ne može biti kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo što znači da krivnja nije samo pretpostavka kaznene nego i drugih kaznenopravnih sankcija tj. mjera upozorenja, sigurnosnih mjera i odgojnih mjera. Krivnju u materijalnom kaznenom pravu trebamo razlikovati od krivnje u kazneno procesnom pravu. U materijalnom kaznenom pravu krivnja je temelj kaznenopravne sankcije te mjera kazne, dok je u procesnom pravu krivnja je skup svih pretpostavki za postojanje kaznenog djela i, prema tome za donošenje osuđujuće presude. U ovom radu ću osim same krivnje obraditi i njezine elemente koji se sastoje od ubrojivosti, namjere ili nehaja te svijesti o protupravnosti.Guilty is the subjective attitude of a perpetrator towards dismissal because of the fact that a rebuttal can be made. The guilty principle is usually expressed by the formula of the zero point of the sine culpa, ie no punishment without guilt. It can also be determined whether criminal offenses are not mandatory for a criminal offense, which means that it is not only possible to assume that criminal and other criminal sanctions, ie measures of warning, security measures and educational measures can be assumed. We should distinguish guilty in material criminal law from guilt in criminal justice. In material criminal law, guilty is a fundamental criminal sanction and a measure of punishment, while in the process of right guilty is a set of all the presumptions for the existence of a criminal offense and, hence, for the award of convictions. In this paper, besides the same guilty I will treat its elements consisting of countlessness, intent or disrespect, and the awareness of unlawfulness