Unutarnje ustrojstvo Hrvatske Demokratske Zajednice kroz povijest

Hrvatska demokratska zajednica jedna je od najznačajnijih političkih stranaka u Republici Hrvatskoj. Njen povijesni razvoj usko je povezan s događajima koji su prethodili i, u konačnici, omogućili stvaranje samostalne i nezavisne Republike Hrvatske. Njena popularnost kroz godine je opadala, a najveći je utjecaj i političku snagu stranka imala devedesetih godina. To je i potvrdila samostalnom pobjedom na izborima 1990. u Hrvatskoj, kao i pobjedom u koaliciji nacionalnih stranaka na izborima 1990. u Bosni i Hercegovini. Na temelju tih rezultata, Hrvatska demokratska zajednica postala je glavna politička snaga hrvatskog naroda tijekom raspleta jugoslavenske krize, ali i tijekom svih ovih godina. Zahtjev za „teritorijalnom cjelinom hrvatskog naroda u njegovim povijesnim i prirodnim granicama“ iskazan je u Proglasu Hrvatske demokratske zajednice, koji je 29. studenog 1989. upućen „Saboru SR Hrvatske i cijelome hrvatskom narodu u Domovini i svijetu“. Svoj najjasniji i obuhvatni iskaz taj je program svehrvatskog ujedinjenja dobio u uvodnom izlaganju Franje Tuđmana, Programske zasade i ciljevi HDZ-a, na Prvomu općem saboru HDZ-a u veljači 1990. godine. HDZ je ispunila svoj glavni programski cilj, uspostavu samostalne, nezavisne, suverene i međunarodno priznate hrvatske države. Da bi mogla i dalje ispunjavati svoje zadaće, u novim okolnostima jasno je istaknuto da "HDZ mora svoje ciljeve i svu svoju djelatnost temeljiti na dosadašnjim iskustvima i na programskim osnovama na kojima je ostvarila sve stečevine, učvršćujući svoj program i svoju djelatnost na svojim osnovnim načelima.“ Kad je 10. prosinca 1999. predsjednik Tuđman umro, državu je formalno vodio predsjednik Sabora Vlatko Pavletić, a za vršitelja dužnosti predsjednika stranke imenovan je Vladimir Šeks. Brzo su se rasplamsale unutarstranačke borbe za Tuđmanovog nasljednika. Na Petom općem i izbornom saboru HDZ-a, održanom 29. i 30. travnja 2000., Sanader je pobijedio svoje protukandidate Branimira i Ljerku Mintas Hodak, koju je lansirao Ivić Pašalić. Za vrijeme njegovog mandata došlo je do promijene Statuta HDZ-a koje su imale dalekosežne posljedice. Naime, prema Statutu HDZ-a, on se mogao mijenjati na saboru HDZ-a, koji je najviše stranačko tijelo i broji 2000 članova. Međutim, 2003. Sanader je odlučio promijeniti Statut tako što je promijenio ovlasti predsjednika stranke. No, vrijeme Sanaderove vladavine bit će predmet ocjena povjesničara i politologa. Detaljni razvoj i unutarnje ustrojstvo HDZ-a prikazani su u radu