THE RIGHT TO A FAIR TRIAL ACCORDING ARTICLE 6 OF THE EUROPEAN CONVENTION ON HUMAN RIGHTS: LENGTH OF ADMINISTRATIVE PROCEEDINGS

Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Europska konvencija) međunarodni je ugovor prema kojemu se države članice Vijeća Europe obvezuju osigurati zaštitu temeljnih građanskih i političkih prava i sloboda . Usvojena je 04. studenog 1950. u Rimu, a stupila na snagu 04. rujna 1953., te je ratificirana od deset prvotnih država članica. ( Danska, Grčka, Italija, Irska, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Švedska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo ). Stoga možemo reći da je Europska konvencija jedan od prvih plodova procesa europske integracije čiji su počeci bili neposredno iza završetka Drugog svjetskog rata, a usvojena je u sklopu novoosnovane međunarodne organizacije – Vijeća Europe . Europska konvencija je nastala kao produkt težnji za uspostavom zajedničkog sustava vrijednosti na europskoj razini odnosno kao temelj budućem europskom jedinstvu, nadalje nastojao se dati praktični smisao Općoj deklaraciji o ljudskim pravima ujedinjenih naroda, donesenoj 1948. godine. Europska konvencija zajedno s protokolima, kao ratificirani i objavljeni međunarodni ugovor, sukladno članku 141. Ustava, predstavlja dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi je odmah iznad Zakona. Za Republiku Hrvatsku obvezujuća je od 05. studenog 1997. g., donošenjem Zakona o potvrđivanju Europske konvencije. U Republici Hrvatskoj Europska konvencija se primjenjuje neposredno što omogućuje strankama da svoje zahtjeve pred domaćim sudovima temelje na Europskoj konvenciji i da se pozivaju na odredbe Europske konvencije, isto tako neposredna primjena Europske konvencije nameće obvezu sudovima da domaće pravo tumače u skladu s obvezama Europske konvencije. Europskom konvencijom je predviđen i mehanizam zaštite ljudskih prava odnosno podnošenje individualnog zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava, temeljem kojeg , pod uvjetima predviđenim Europskom konvencijom, Europski sud razmatra je li tužena država osigurala poštivanje prava zajamčenih Europskom konvencijom na nacionalnoj razini. Dakle, Europski sud za ljudska prava ( dalje: Europski sud ), predstavlja supsidijaran mehanizam zaštite iz čega proizlazi da su nacionalne vlasti u prvom redu pozvane osigurati prava i slobode iz Europske konvencije te spriječiti njihovu povredu.The European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms is an international agreement to which the Member States of the Council of Europe undertake to ensure the protection of fundamental civil and political rights and freedoms. Adopted on 04th November 1950 in Rome and came into force on 4 September 1953, and has been ratified by ten of the original Member States. (Denmark, Greece, Italy, Ireland, Luxembourg, Netherlands, Norway, Sweden, Germany and the United Kingdom). Therefore we can say that the European Convention one of the first fruits of the European integration process whose beginnings were directly behind the end of the Second World War, and was adopted as part of the newly established international organization - the Council of Europe. The European Convention is the product of aspirations for the establishment of a common value system at European level and as a basis for future European unity, further sought to give practical meaning to the Universal Declaration of Human Rights of the United Nations, adopted in 1948. The European Convention together with the protocols, as ratified and published international agreement, in accordance with Article 141, representing part of the internal legal order and the legal force immediately above the law. For the Republic of Croatia is binding from 05 November 1997 g., The adoption of the Law on Ratification of the European Convention. In Croatia, the European Convention is applied directly which allows customers to make their claims before the domestic courts based on the European Convention and to refer to the provisions of the European Convention, it is an immediate application of the European Convention imposes an obligation on the courts that domestic law be interpreted in accordance with the commitments of the European Convention. European Convention provided for a mechanism to protect human rights or individual submitting the application to the European Court of Human Rights, pursuant to which, under the conditions provided by the European Convention, the European Court considered that the respondent State is to ensure the observance of the rights guaranteed by the European Convention on the national level. Thus, the European Court of Human Rights represents the subsidiary protection mechanism which means that the national authorities are primarily asked to ensure the rights and freedoms under the European Convention and to prevent their violation