Cilj ovoga rada je pokazati da patnje dvojice vrhunskih pjesnika, Katula i Ovidija, imaju zajedničke odrednice, iako su na prvi pogled potpuno različite. Katul je bio pjesnik koji je svoju životnu ljubav pronašao u ženi koja nije marila za njega. Za razliku od Katula, Ovidije žali i pati za gradom, i iako nije rođen u Rimu, može se reći da je u njemu pronašao sve ono što ga usrećuje i što mu je potrebno za život. Prva zajednička odrednica je da su obojica pjesnika lijek protiv tuge i boli pronašli u pisanju stihova. Pisali su stihove u kojima opisuju svoja duševna i fizička stanja. Obojica su koristili slične ili iste izraze koji pripadaju istom semantičkom polju, također su se učestalo služili istim stilskim sredstvima