Turističko vrednovanje Hrvatske čipke

Većina putnika i izletnika koji danas putuju privučeni kulturnim sadržajima nije prvenstveno motivirana kulturom namijenjenoj eliti. Takve turiste češće zanima i privlači kultura shvaćena kao način života nekog kraja, tj. kultura kao proces u kojim se zrcale njene materijalne i nematerijalne komponente. Kultura treba biti dostupna svima, stoga se izražava rezerviranost spram onih strategija i načina razmišljanja koje kulturni turizam žele dovesti u vezu s elitnim turizmom. Jedna od pretpostavki kulturnog turizma je spoznaja lokalnog stanovništva o vlastitoj kulturi u kraju koji se želi turistički razvijati. Lokalnu zajednicu se potom mora konzultirati i uključiti u razne faze promišljanja o sadržajima i načinima prezentacije kulturnih elemenata u okvirima turizma.Rad govori o nematerijalnoj vrsti kulturne baštine Hrvatskoj čipki. Hrvatsko čipkarstvo je poseban tradicijski zanat. Razlika između čipkarstva europskih zemalja i onog na prostoru naše zemlje su njezini stvaratelji. U Europi je izrada čipke bila u rukama ženskih crkvenih redova, građanstva i plemstva, dok se u Hrvatskoj njihovim posredstvom prenosi u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama. Hrvatsko čipkarstvo je kao nematerijalna svjetska kulturna baština upisana na UNESCO-ovu reprezentativnu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Čipku nalazimo ga kao dio tradicijskog tekstilnog rukotvorstva u okviru autarhične seoske proizvodnje, a namijenjeno je bilo prvenstveno ukrašavanju ženske tradicijske odjeće i platnenog posoblja. Danas u Hrvatskoj postoje šest glavnih centra izrade čipke, čije je djelovanje nastavak duge tradicije. To su: Lepoglava, grad Pag, grad Hvar i Primošten, zatim Ozalj i Sveta Marija.Most passengers and visitors who are traveling today are attracted to cultural content that is not primarily motivated by the intended cultural elite. Such tourists are often interested and attracted to the culture which is understood as a way of life. Culture reflects its tangible and intangible components. Culture should be available to everyone. Therefore, it should be expressed as reservations against those strategies of thinking that cultural tourism wants to be associated with elite tourism. One of the assumptions of cultural tourism is the knowledge of local people about their own culture in the area. Local communities should then be consulted and involved in the various stages of thinking about the content and the mode of presentation of cultural elements in terms of tourism. This paper is about the Croatian intangible cultural heritage. Lacemaking in Croatia is a special craft that differs from its counterparts from other countries. The tradition of lacemaking in Croatia follows specific creation techniques and patterns. Lacemaking in Croatia has been inscribed into UNESCO’s Intangible World Heritage list. Though lacemaking may have been introduced by religious orders, generally, lacemaking in Croatia has been under the purview of village women instead of nuns, a difference in the lacemaking practices belonging to the rest of Europe. Lace has traditionally adorned national dress, liturgical garments, and tablecloths, but today it can be purchased as a souvenir from one of six major areas of the country: Lepoglava, Pag, Hvar, Primošten, Ozalj and Sveta Marija