Ironic discourse in Krleža's novel Na rubu pameti

Miroslav Krleža bard je hrvatske književnosti koji je u svom književnom opusu ostavio korpus tekstova koji čine blago hrvatske književnosti. U ovom radu posebna je pozornost obraćena na njegovo djelo Na rubu pameti, odnosno srž rada obraća pozornost na ironiju kao strukturirajući element djela, na ironijska žarišta, ironijski tekst koji se suprotstavlja strogo kodificiranom govoru ideologije. Redom su analizirani struktura i kompozicija djela, ironija kao narativna figura, strogo kodificirani jezik ideologije, ironija na makrostrukturalnom planu teksta, zatim sokratovski dijalog te simultanost stilova u djelu, i sve to kako bismo dobili uvid u ironiju kao strukturirajući element djela. Osim navedenoga, za analizu ironijskog diskursa uvelike su pomogli elementi karnevalesknosti, odnosno menipejske satire kao što su iščitavanje simboličkog sloja u romanu te groteskni naturalizam u prikazu likova.Miroslav Krleža is a bard of Croatian literature who in his literary oeuvre left a corpus of texts that constitute the treasure of Croatian literature. In this paper, particular attention is paid to his work Na rubu pameti, that is, the core of the work pays attention to irony as a structural element of the work, to ironic foci, an ironic text that opposes the strictly codified speech of ideology. The structure and composition of the work were analyzed in sequence, irony as a narrative figure, a strictly codified language of ideology, irony on the macrostructural plan of the text, then Socratic dialogue and simultaneity of styles in the work, all to gain insight into irony as a structuring element of the work. In addition to the above, elements of carnivalescence, that is, Menipean satire, such as the reading of the symbolic layer in the novel and the grotesque naturalism in the depiction of the characters, greatly assisted in the analysis of the ironic discourse