Connection between playing video games and children's behaviour

Važnost videoigara u dječjoj kulturi danas postala je neupitna. Djeca osnovnoškolske dobi u slobodno vrijeme se sve češće opredjeljuju za igranje videoigara kao načina i izvora zabave. Videoigre su postale čak i tema za razgovor među djecom. Kako navode Bilić i suradnici (2010) pojavom videoigara pojavila se i briga roditelja oko učinaka koje mogu imati. Zbog moći poučavanja koju imaju, u pitanje dolaze pozitivni i negativni učinci koje mogu imati. Videoigre imaju određene pozitivne učinke. Mogu poboljšati motoriku, koordinaciju ruka – oko, općenito koordinaciju pokreta, oštrinu vida i prostornu orijentaciju (Lieberman, 1998, prema Anderson 2006). Također, videoigre su se pokazale kao vrlo uspješne u poučavanju djece sa nekim vrstama bolesti (primjerice dijabetes) kako se brinuti o svome zdravlju (Ružić-Baf i Radetić-Paić, 2010). Upravo zbog toga što su videoigre uspješne u poučavanju, raspravlja se o negativnim učincima koje mogu imati. To se posebno odnosi na nasilne videoigre, koje mogu povećati agresivnost kod djece i odraslih (Gentile i Anderson, 2003). Veliki broj popularnih videoigara je nasilnog i općenito neprikladnog sadržaja za djecu mlađih uzrasta, ali i onih starijih. Stoga je važan roditeljski nadzor sadržaja igara koje njihova djeca igraju ali i vrijeme koje potroše u igranju za ekranima konzola i računala, jer vrlo lako neobavezno igranje može preći u prekomjerno igranje, pa čak i ovisnost (Bilić i sur., 2010). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi koliko i u koje svrhe učenici 3. i 4. razreda osnovnih škola koriste računalo, te postoji li povezanost između igranja videoigara i količine vremena provedenog u igranju videoigara računalo, igraju li videoigre i koliko često, koje igre igraju i brane li im roditelji ili određuju vrijeme koje smiju prevesti za igrama te postoji li povezanost između igranja videoigara i dječjeg ponašanja. Rezultati istraživanja pokazali su kako većina učenika koristi računalo kod kuće, a najčešće u svrhu igranja videoigara. Djeca najčešće igraju igre svaki ili svaki drugi dan, a u igranju provedu 1 do 2 sata. Najdraže videoigre ispitanih učenika su uglavnom akcijske igre pucačine iz prvog ili trećeg lica i MMO igre. Nadalje, većina ispitanika ima zabranu korištenja određenih videoigara ili vrsta videoigara. Uglavnom su to igre neprimjerenog sadržaja. Utvrđeno je da postoji povezanost između igranja videoigara i dječjeg ponašanja. Oni ispitanici koji igraju videoigre u slobodno vrijeme pokazuju više eksternaliziranih problema u ponašanju. Djeca čiji roditelji nadgledaju njihovo igranje videoigara pokazali su više primjerenog ponašanja. Također, postoje razlike između dječaka i djevojčica. Dječaci više igraju videoigre te su pokazali više eksternaliziranih problema u ponašanju, dok su djevojčice pokazale više primjerenog ponašanja. Zaključno, utvrđeno je da popularnost videoigara raste i da uzimaju sve više vremena djeci i mladima, te da u određenoj mjeri postoji povezanost između igranja videoigara i određenih aspekata dječjeg ponašanjaToday, the importance of video games in children's culture has become undeniable. Elementary school children have become more inclined to pick videogames as a source of enterntainment in their spare time. Video games have even become an often topic of conversation among children. Bilić et al. (2010) claim that with the popularity of video games grows parents' concern about the effects video games may have. Video games have a strong ability to teach, therefore there are many positive as well as negative effects they can cause. There are several positive effects: video games can improve arm and eye coordination, overall motor coordination, eye sharpness and spatial orientation (Lieberman, 1998, according to Anderson, 2006). Also, video games showed capability of adressing and teaching children with different health illnesses (such as diabetes) to take care of their health properly (RužićBaf & Radetić-Paić, 2010). On the other side, caution of the negative effects video games might have appeared primarly because they have proved to be successful in teaching. There is concern about violent video games in particular, which can increase children and adults level of aggression (Gentile & Anderson, 2003). A large number of popular video games is violent and generally have inadequate content for young children and the older ones. So, the parental control of content and video games their children are playing is very important, as well as the time spent gaming on consoles and computers. Casually playing video games can easily become excessive playing and turn into addiction (Bilić et al., 2010). The aim oft his study was to determine if students of 3rd and 4th grade of elementary school use computers at home, whether they play video games and which genres they prefer, whether parents control time and children's gaming habits, and whether there is connection between playing video games and children behavior. Results show that most students use computers at home for gaming purposes. Students usually play games every other day for 1 to 2 hours. The most popular video games for children are mostly action games, precisely First Person or Third Person Shooter games and MMO games. Furthermore, majority of children have prohibition of using certain videogames or genres. These videogames mainly have inappropriate content. Also, connection between playing video games and children behavior exists. Those students who play video games regularly showed more externalized behavior. For those who's parents monitor their gaming habits showed more appropriated behavior. There are differences between boys and girls. Boys play video games more and show more externalized behavior while girls show more appropriate behavior. In conclusion, popularity of video games is growing and they take more and more of children's spare time. To some extent, there is a connection between playing and certain aspects of children's behavior