Etichal dimension of Ivana Brlić-Mažuranić's fairy tales on the foundations of christianity and slavic mythology

Bajka je jedan od najstarijih oblika usmenog narodnog stvaralaštva, ali i najpopularniji oblik dječje književnosti. Najpoznatija spisateljica bajki u Hrvatskoj je Ivana Brlić-Mažuranić. Ona je stvorila vlastitu, prepoznatljivu bajkovitu strukturu tako što je u ruho klasične bajke unijela motive iz hrvatskoga folklora, slavenske mitologije i kršćanskog svjetonazora. Njezina zbirka bajki, Priče iz davnine, spada među najbolja hrvatska književna djela. Izvan te zbirke, autoričin bajkoviti opus sadrži još sedam bajki. One su u velikoj mjeri različite te poetički i ideološki mjestimice protuslove Pričama iz davnine, ali glavna poveznica im je secesijska vizualnost i kromatika, te neoromatičarsko strukturiranje bajkovnoga prostora kao pozornice na kojoj se zbiva bajkovna drama. Priče iz davnine moguće je podijeliti na dva dijela, odnosno na priče iz drevnog slavenskog poganskog vremena i na priče iz slavenskog kršćanskog razdoblja. Glavna izvorišta Ivaninih bajki su slavenska mitologija i usmena književnost, a bitno je naglasiti kako je u sve priče unijela svoj vlastiti pogled na svijet, u čijem je izgrađivanju sudjelovala vjera u Boga. U svakoj njenoj priči moguće je pronaći elemente realnog, svakodnevnog života. Njene priče su dakle, moderne i živo prisutne u našem vremenu. U njenim bajkama prije svega, dominira etika srca i etika humanosti.Fairytale is one of the oldest forms of verbal national creativity, but also the most popular form of the children's literature. The most famous fairytale writer in Croatia is Ivana BrlićMažuranić. She created her own, recognizable fairytale structure by bringing motives from Croatian folklore, Slavic mythology and Christian worldview into the classical fairytale structure. Her book, Priče iz davnine, is one of the best Croatian literary works. Outside this collection, Ivana has seven more fairy tales. They are largely different and in their poetic and ideological way somewhere contradict with Priče iz davnine, but the main link is their secession visuals and chromaticity and as well neo-romantic fairytale structure as the stage for a fairytale drama. Priče iz davnine can be divided into two parts, stories from acient Slavic pagan times and stories from Slavic Christian period. The main sources of Ivana's fairy tales are Slavic mythology and oral literature, and also it important to emphasize that she bringed in all her stories her own view of the world, which was bulit by the faith in God. In each her story, it is possible to find elements of real, everyday life. Her stories are, therefore, modern and alive present in our time. In her fairy tales, above all, is dominates ethics of the heart and the ethics of humanity