Hrvatski standardni jezik normirani je jezik društva i kulture. Norme proistječu iz osnovice na kojoj je knjiţevni jezik izgrađen, a to su za hrvatski novoštokavski govori i književna tradicija. Standardna norma ne određuje što u jeziku smije, a što ne smije postojati, nego određuje što je u jeziku stilski neutralno, neobilježeno, i što bi bilo dobro zamijeniti drugim izrazom. Normiranje može biti spontano i svjesno, a razlikuju se uporabna i uzusna norma. U ovome se radu unutar teorijskoga okvira o normativnosti i jatu u hrvatskome jeziku ispituje odnos između eksplicitne (kodificirane) norme i stvarne uporabne norme. U istraživačkome dijelu proveden je anketni upitnik o uporabi jata iza pokrivenoga r, ali i o poznavanju normativnih pravil...