Croatian national integration in Istria in the second part of the 19 century

U prvoj polovici 19. stoljeća širi se odjek hrvatskog narodnog pokreta i ilirizma te talijanskog Risorgimenta, odnosno iredentizma. Zbog vrlo nepovoljnih okolnosti za slavensko stanovništvo (upravne razjedinjenosti, iredentizma i talijanske prevlasti, siromaštva i pretežito seljačkog sloja, nedostatka građanskog sloja, nedostatka obrazovnog sustava na hrvatskom jeziku i ostaloga), te ideje vrlo slabo prodiru među stanovništvo. Nosioci hrvatskog narodnog pokreta su uglavnom svećenici-Hrvati i Slovenci. Tako je Crkva jedini pravi hrvatsko-slovenski nacionalno-integracijski faktor u razjedinjenoj Istri. Tek u drugoj polovici 19. stoljeća može se govoriti o sustavnijoj nacionalnoj integraciji Hrvata kada se prvi puta politički mobiliziraju i organiziraju u političku stranku. Taj pokret je u početku oslonjen na Strossmayerovu ideologiju južnoslavenstva pod vodstvom biskupa Jurja Dobrile. Nakon smrti Dobrile govorimo o drugoj generaciji istarskih Hrvata predvođenih mladim pravašima Laginjom, Spinčićem i Mandićem. Oni su, nasuprot Dobrili, vođeni pravaškom ideologijom Ante Starčevića uspjeli oživjeti i učvrstiti pokret te snažno aktualizirati hrvatsku političko nacionalnu integraciju. Uspjeli su probuditi nacionalnu svijest naroda Istre, koji je sada bio apsolutno svjestan svoje brojčane premoći i političkih mogućnosti. To je bio početak integracije Hrvata u Istri u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća iako je još uvijek talijanska prevlast u svemu bila očita.The echo of both the croatian national movement and the Ilirism on one hand, and the italian Risorgimento and iredentism on the other hand spreads in the first part of the century. Those ideas enter amidst the Slavic population very poorly because of the adverse circumstances ( administrative division, the iredentism and the Italian predominance, poverty and mostly paesant soil, no education on Croatian, no citizen soil). The carriers of the national movement are mostly priests and intelectuals- Croats and Slovenians. It makes the Church as the only national and integrative element in the divided Istria. We can speak about more systematic integrative national politics only in te second part of the 19th Century when there are first political parties and organisations. This movement is at the beginning leaning on the Strossmayer's ideology of the south-slavic origin and being led by Juraj Dobrila After his death in 1882 there is a transition to the second genereation led by the young ideologist Laginja, Spinčić, Mandić who followed Ante Starčević. They have succeded to stabilize the movement and continue to fight a political match against the Italian influence. They have awoken the national feelings of the Istrian ethnic people who is now fully aware of its croatin national being and majority. This is the beginning of the croatian integration in Istria in the second part of the XIX. and ate the beginonnig of the XX. century despite the Italian advantage which was still obvious