Rad sadrži prikaz stvaralaštva Krste Špoljara i donosi određenje njegove poetike. Autora se određuje kao pisca egzistencijalističke proze upravo zbog tema koje obrađuje i motiva kojima se koristi u svom proznom stvaralaštvu, posebice onom iz svoje druge stvaralačke faze koja čini većinu njegovog opusa. Teme u kojima se kreće su otuđenost, promašenost, bespomoćnost, ravnodušnost, uzaludnost, a likovi su mu određeni upravo kao otuđeni i apatični pojedinci. Rad se temelji na dokazivanju dosljednosti kod oblikovanja lika u prozi Krste Špoljara. Naznačuju se kategorije kroz koje se ostvaruje otuđeni pojedinac i razrađuju motivi otuđenosti. To su kategorije prošlosti, tjelesnosti, dihotomija domovina – tuđina, odnos svijeta odraslih i svijeta dje...