Italian Writers Originating from Zadar in Exile after the Second World War

Tema ove doktorske disertacije jesu talijanski pisci zadarskih korijena u egzilu nakon Drugog svjetskog rata, čija je pisana produkcija analizirana uvažavajući teoretski okvir proučavanja fenomena egzila u književnosti. Kao relevantni čimbenici u formiranju ove produkcije navedene su i povijesne, kulturne, sociološke i ostale prilike koje su dovele do egzodusa talijanskog stanovništva iz Zadra. Disertaciju čini više dijelova, pri čemu se opsegom i važnošću ističu njezina tri poglavlja. Prvo poglavlje daje kaleidoskopsku sliku egzila – pri čemu je ovaj fenomen promatran na univerzalnoj razini kao poticaj nastanku obimnog korpusa književnih djela kroz cjelokupnu ljudsku povijest – pristupajući mu iz nekoliko kutova, među kojima se ističu književno-kritičke, povijesne i psihološke dimenzije. Poštujući princip analize od univerzalnog ka individualnom, u drugom poglavlju daje se pregled specifičnih okolnosti koje su dovele do egzila, odnosno egzodusa većeg dijela talijanskog stanovništva iz Zadra, a koje su ujedno i uzrokovale nastanak tzv. književnosti egzodusa, korpusa koji se u većini slučajeva može interpretirati kao memorijalistički i autoterapeutski pokušaj suočavanja s egzilom. Međutim, valja napomenuti kako se ovakva književnost ne može promatrati isključivo u memorijalističkim okvirima, budući da postoji čitav niz djela koja izlaze iz okvira puke terapije, odnosno autorovih pokušaja da preboli emocije koje ga opterećuju. U tom smislu promatrana su u trećem poglavlju tri autora čiji opus odstupa od onog ostalih autora (Raffaele Cecconi, Liana De Luca i Caterina Felici). U trećem je poglavlju također predstavljeno pedesetak autora koji su podrijetlom vezani za Zadar pri čemu je poseban naglasak stavljen na dijalektalne pjesnike. U zaključnim razmatranjima sintetizirani su rezultati analize i ponuđen je sud o važnosti pisane produkcije talijanskih pisaca zadarskih korijena u egzilu kao dijela višestoljetnih hrvatsko-talijanskih književno-kulturnih prožimanja na obalama Jadrana.This doctoral thesis, as the title itself implies, presents the Italian writers originating from Zadar in exile after the Second World War. The literary productions of these authors are analyzed by taking into account the theoretical framework for the study of the phenomenon of exile in literature. Historical, cultural, social and other conditions that led to the exodus of the Italian population from Zadar are listed as relevant factors in the formation of these productions. The first chapter of this doctoral thesis gives a kaleidoscopic depiction of exile, where this phenomenon is observed in a universal level – as an incentive to the formation of vast corpus of literary works through human history in general. The phenomenon of exile is analyzed from various perspectives – literary critical, historical and psychological dimensions. The second chapter provides an overview of the specific circumstances that led to the exile (exodus) of the majority of Italians from Zadar, which also caused the emergence of the so-called „literature of exodus“, corpus which in most cases can be interpreted as an auto therapeutic, testimonial attempt to cope with the experience of exile. However, it should be noted that this kind of literature cannot be interpreted solely in testimonial terms, since there is a series of works that go further. In this regard, chapter three examines the three authors whose works differ from those of other authors (Raffaele Cecconi, Liana De Luca and Caterina Felici), presenting also other authors who originate from Zadar, with a special emphasis on those writing in dialect. The concluding remarks synthesize the findings and offer an insight into the importance of the written production of these writers in exile, as a part of centuries-old Croatian-Italian literary and cultural permeation on the Adriatic coast