Reprezentacija roda u Modernoj obitelji

Television reflects and shapes, or in Hall’s terms, represents American culture to the audience, and sitcoms are one of the major instruments through which dominant ideologies about gender are circulated. The aim of this thesis is to analyze how a popular American ABC’s sitcom, Modern Family, which apparently resists traditional gender portrayal, uses systems of representation to construct meanings and reproduce knowledge about gender, using mainly Stuart Hall’s work of representation and Foucault’s concepts of discourse, power, knowledge and normalization. The analysis shows that although Modern Family engages in social change, where characters and the way they interact do resist traditional gender discourses, the show still relies on stereotypes and patriarchic discourses of gender and family dynamics. Moreover, the normalizing power in Modern family is realized through stereotypical representations of difference, positioning as a butt of humor and subordinating everyone who does not fit to the norm, dividing between the normal and the abnormal, insiders and outsiders, which further reinforces and naturalizes traditional discourses of gender, sexuality and race.Televizija predstavlja i oblikuje, odnosno jezikom Stuarta Halla, reprezentira američku kulturu, a komedije situacije jedne su od glavnih instrumenata kroz koje cirkuliraju dominantne rodne ideologije. Cilj ovog rada jest analizirati kako popularna američka ABC-jeva komedija situacije, Moderna obitelj, koja se naizgled opire tradicionalnom prikazu roda, koristi specifične oblike reprezentacije kako bi konstruirala i cirkulirala rodna značenja i znanja, pri čemu će se uglavnom koristiti Hallov rad o reprezentaciji te Foucaultovi koncepti diskursa, znanja, moći i normalizacije. Analizom se pokazalo kako, iako Moderna obitelj koketira s društvenim promjenama, gdje se kroz likove i njihovu interakciju opire tradicionalnim diskursima o rodu, serija se i dalje oslanja na stereotipe i patrijarhalne diskurse roda i obiteljske dinamike. Također, moć normalizacije u Modernoj obitelji realizirana je kroz stereotipnu reprezentaciju različitosti, tj. drugosti, subordiniranje i pozicioniranje onih likova koji se opiru rodnim normama kao objekata humora, raščlanjivanjem između „normalnih“ i „nenormalnih“, „insidera“ i „outsidera“, što u konačnici dodatno učvršćuje i naturalizira tradicionalne diskurse o rodu, seksualnosti i rasi