SKLONOST MEĐUETNIČKOJ DISKRIMINACIJI U DJECE I MEĐUETNIČKI STAVOVI I PONAŠANJA NJIHOVIH RODITELJA: PROMJENE TIJEKOM VREMENA U PODIJELJENOJ ZAJEDNICI

Socijalni je kontekst jedan od ključnih faktora za nastanak i promjenu stavova. To posebno vrijedi za međuetničke stavove. Oni su izraz izravnog socijalnog utjecaja, ali i suptilnog prilagođavanja na temelju socijalnih znakova koji određuju poželjnost iskazivanja određenog stava. Kada je zajednica temeljno podijeljena po etničkom ključu, drugi socijalni znakovi mogu biti manje važni. Kao rezultat nedavnog rata, Vukovar se počeo razvijati kao podijeljena zajednica u kojoj etnička pripadnost bitno određuje socijalne interakcije u zajednici, uključujući i etnički odijeljeno školstvo. U ovom smo radu u razmaku od šest godina ispitali stavove prema četiri aspekta međuetničkih odnosa, relevantna za život zajednice: (1) prema integraciji djece u školi, (2) prema socijalnoj integraciji djece, (3) toleranciji na različitosti (multikulturnosti) i (4) stav prema asimilaciji etničkih manjina. Također su izmjereni međusobni kontakti većine i manjine, te sklonost diskriminaciji druge grupe. Utvrđene su i povezanosti stavova i ponašanja u djece i njihovih roditelja, te mogućnost predikcije sklonosti diskriminaciji u djece na temelju stavova i takve sklonosti roditelja. Ispitana su dva nezavisna uzorka djece, Hrvata i Srba, u dobi od 12 do 16 godina, 2001. i 2007. (N= 719 i N= 815), te njihovi roditelji. Rezultati su pokazali mali ali značajan pomak međuetničkih stavova prema pozitivnim vrijednostima, pri čemu su se stavovi većine promijenili u većoj mjeri. Kod većine je u prvom mjerenju utvrđena veća sličnost stavova djece i roditelja u odnosu na manjinu, ali se to tijekom vremena smanjilo, što vjerojatno odražava veću raznovrsnost širih socijalnih utjecaja kojima je većina postala izložena. Pokazalo se da se sklonost etničkoj diskriminaciji u djece na temelju stavova i ponašanja roditelja mogla bolje predvidjeti u uzorku većine, osobito u prvom mjerenju