Polazeći od samoinicijativnih istraživanja i pretpostavke da djeca imaju potrebu čitati, a potom i gledati određene bajke zbog osobnog užitka ili pak dublje psihološke naravi, ovaj rad istražuje recepciju bajke u kazališnim predstavama kod djece u nižim razredima osnovne škole. U radu je prikazan teoretski uvod u bajku kao književnu vrstu, objašnjena je važnost, smisao i značenje bajki u književnoumjetničkom smislu povezujući njene osnovne karakteristike sa psihološkim razvojem djece u kasnijem djetinjstvu. Anketa provedena u nižim razredima osnovne škole potvrđuje pretpostavku da djeca više vole gledati nego čitati bajke, da osjećaju određenu vrstu ushita kada su u kazalištu, ali i ne nužno da se poistovjećuju s likovima/junacima ili pak o...