Patologija karcinoma pluća

Respiratorni sustav sklon je infekcijama od kojih su najčešće one gornjeg dijela, iako je donji dio rjeđe zahvaćen, klinička slika je teža. Također je moguća pojava kongenitalnih anomalija, benignih tumora i malignih tumora. Premda razlozi koji dovode do razvoja različitih tipova raka pluća nisu u potpunosti razjašnjeni, poznato je da procesu njihova nastanka pridonose rizični čimbenici kao što su: genetska predispozicija, aktivno i pasivno pušenje, azbestna vlakna, zračenje, određene bolesti pluća te zagađenje zraka. Simptomi mogu biti specifični i nespecifični, različiti su i ovise o lokalizaciji tumora i njegovom proširenju. Nije ih lako identificirati i nisu uvijek prisutni no prvi simptom je obično kašalj često povezan s kroničnim bronhitisom te ovisno o njegovom mjestu proširenja, jaka bol na tom području. Približno 80% svih slučajeva raka pluća čini karcinom ne-malih stanica, a preostalih 20% mikrocelularni (karcinom malih stanica) karcinom pluća. Priliku za izlječenje ili produljenje života prikazuje prognoza raka pluća koja ovisi o lokalizaciji, veličini i vrsti raka pluća, prisutnosti simptoma te sveukupnom zdravstvenom stanju bolesnika. Iako je mikrocelularni karcinom najagresivniji od svih vrsta, istovremeno je najviše osjetljiv na zračenje i kemoterapiju za razliku od karcinoma ne-malih stanica gdje je vrijeme postavljanja bolesti najvažniji prognostički stadij zbog loših rezultata kod standardnog liječenja. U konačnici rak pluća s ukupnim petogodišnjim preživljenjem od oko 16% ima lošiju prognozu i stopu preživljavanja od ostalih vrsta raka te je njegovo što ranije otkrivanje i liječenje ključno za preživljenje