Terapijsko jahanje kod psihičkih poremećaja

Epidemiološki čimbenici govore kako 1 od 5 osoba tijekom života ima iskustva s određenom vrstom nestabilnosti ili psihičkih poremećaja. Psihički poremećaji su definirani kao sindrom obilježen klinički značajnim smetnjama u kogniciji, regulaciji emocija ili ponašanju osobe, također su obično povezani sa značajnom patnjom ili onesposobljenjem u socijalnim, radnim ili drugim važnim aktivnostima. Osobe koje boluju od psihičkih poremećaja iskazuju znakove i simptome poput problema sa svijesti, pažnjom, pamćenjem, opažanjem, mišljenjem, emocijama i raspoloženjem, doživljavanjem vlastite ličnosti te voljom i psihomotorikom. Terapija odnosno tretman psihičkih poremećaja koristi psihofarmake elektrokonvulzivnu terapiju, psihoterapiju, i socioterapijske metode. Kao terapija kod psihičkih poremećaja koristi se i terapijsko jahanje. Terapijsko jahanje je djelatnost koja upotrebljava konja u terapijskom procesu zbog pozitivnih učinaka na psihosocijalne i motoričke funkcije. Svrha je postizanje različitih terapijskih ciljeva: kognitivnih, fizičkih, emocionalnih, socijalnih, edukacijskih i bihevioralnih. Ne koristi se samo u rehabilitaciji osoba s invaliditetom već i kao sredstvo izgrađivanja samosvijesti i samopouzdanja osoba s emocionalnim i duševnim teškoćama, kod problema socijalnog ponašanja, teškoća u učenju i u prevenciji neželjenog ponašanja među mladima. Konji dobro osjećaju promjene raspoloženja čovjeka u svojoj blizini te na taj način uvjetuju dobru emocionalnu kontrolu, razvoj strpljenja i samodiscipline osobe koja o njima brine i koja ih jaše. Uključujući jahače u brigu o konjima kroz hranjenje, napajanje, čišćenje, brige o zdravlju i sl. vežemo jahača uz konje a time se jača i ljubav prema drugim životinjama. Danas se ljekovita uporaba jahanja konja, u obliku programa konjaništva (ponekad poznatih i kao hipoterapija), uglavnom pružaju pacijentima s posebnim potrebama, kao fizikalna, radna ili govorna terapija. EAP (od eng. equine assisted psychotherapy) se identificira kao psihoterapijski program ili sesija koja uključuje uporabu konja kao dijela terapijskog tima. Sudionici psihoterapije uz pomoć konja su pokazali kliničko poboljšanje fizičkih, psihomotornih i psiholoških parametara, kao i poboljšanja komunikacije, socijalnih vještina, samopoštovanja i samodiscipline. Otkriveno je i da značajno smanjuje psihološke simptome kod osoba koje imaju traume ili ovisnosti, poremećaje prehrane, depresiju, anksioznost, poremećaj aktivnosti pažnje ili poremećaj iz spektra autizma. Filozofska osnova radne terapije kaže da je čovjek aktivno biće na čiji razvoj utječe svrhovita aktivnost. Svrhovita aktivnost, uključujući međuljudske i okolišne komponente, može se koristiti za sprječavanje i/ ili uklanjanje disfunkcije i postizanje maksimalne prilagodbe za postizanje optimalne funkcije. Radni terapeut ima mnogo osnovnih vještina i znanja koja se mogu primijeniti na jahanje, a posebno iz psihosocijalne perspektive. Također uloga radnog terapeuta je pomaganje ljudima da postignu ravnotežu u okviru svojih uloga u svakodnevnim životnim zadacima, radu i slobodnom vremenu, procjenom i odabirom odgovarajuće aktivnosti kao „terapijskog medija“. Upravo to stavlja radnog terapeuta u idealan položaj za korištenje konja kao terapijskog sredstva odnosno medija