Zdravstvena njega u kući bolesnika s traheostomom

Traheotomija je kirurški postupak otvaranja umjetnog otvora na prednjoj strani vrata kako bi se bolesniku omogućilo disanje. Traheotomijom se stvara traheostoma, koja može biti privremena ili trajna (ovisno o etiologiji nastanka i očekivanome ishodu). Stvaranjem traheostome bolesnik mora ponovno naučiti živjeti na način na koji do sada nije živio, mijenja mu se ne samo fiziološki način disanja, već i psihološka slika o sebi. Socijalni aspekt života, prilagodba obitelji i zajednice također su još jedan od izazova sa kojima se bolesnik susreće. Rad prikazuje anatomiju i fiziologiju dišnog sustava, traheje, te preoperativnu i postoperativnu pripremu i prilagodbu bolesnika na traheostomu. Medicinske sestre su prve koje će bolesniku pomoći pri savladavanju prepreka na putu oporavka, pružajući podršku, educirajući bolesnika i obitelj. Svojom profesionalnošću, znanjem, iskustvom pomažu bolesniku pri ostvarivanju pozitivne slike o sebi i stvaranju uvjeta za kvalitetniji život s traheostomom. Prilagođavanje kućne okoline bolesnikovim potrebama, davanje dovoljno vremena bolesniku za samostalno svladavanje promjene kanile i omogućiti dostupnu literaturu na način koji je bolesniku najprihvatljiviji. Treba uzeti u obzir bolesnikove ekonomske mogućnosti, te prema tome oblikovati prioritete i potrebe pojedinca u procesu rehabilitacije. U radu je istaknuta važnost medicinske sestre u procesu preoperativne i postoperativne pripreme bolesnika, kao i u zdravstvenoj njezi u kući. Važnost sestrinske dokumentacije prilikom bolesnikovog boravka u bolnici i nakon odlaska na kućnu njegu. Spomenut je povijesni razvoj zdravstvene njege u kući, kao početak nove ere zdravstvene njege bolesnika van bolničkih uvjeta. Cilj rada je prikazati problem i postupke zdravstvene njege koji pridonose uspješnom rješavanju problema. Uključivanjem obitelji i zajednice dovodi se do lakšeg razumijevanja bolesti, time i bolju socijalno-psihološku podršku. Uloga medicinske sestre u procesu rehabilitacije važna je koliko za bolesnika, toliko i za obitelj i zajednicu