Geopolitical Rivalry in the South-East Europe

Kao rezultat niza specifičnosti poput sukoba, ratova, snažnih nacionalizama te uglavnom loše ekonomske i socijalne situacije jugoistočna Europa prepoznata je kao zona nestabilnosti. Međunarodna zajednica, nakon rata vođenoga na području bivše Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, bila je ta koja je na čelu sa SAD-om i Europskom unijom utjecala na razvoj daljnje situacije na tom području. U međuvremenu, fokus SAD-a postepeno se usmjeravao s područja Europe na azijsko-pacifičko područje, a briga za stabilizaciju jugoistočne Europe te područja Zapadnog Balkana prepuštena je Europskoj uniji. Zahvaćena brojnim unutrašnjim problemima poput pitanja buduće organizacije Unije, rasta populizma i nacionalizma kao rezultata političke i ekonomske krize koja je pogodila EU 2008. godine, migrantska kriza 2015. godine i Brexit, te neujednačeni stavovi članica po pitanju daljnjeg širenja EU, Europska unija smanjila je utjecaj i brigu oko područja jugoistočne Europe i Zapadnog Balkana stvorivši geopolitički vakuum koji su počeli iskorištavati drugi geopolitički igrači poput Rusije, Kine, Turske i zemalja Perzijskog zaljeva. Države jugoistočne Europe koje su članice euroatlantskih integracija okrenute su Zapadu, no ostao je određeni broj zemalja regije koje nisu članice Europske unije ili NATO saveza. SAD i EU te zemlje vide kao slabe točke podložne potpadanju pod strani utjecaj. Ekonomski i politički utjecaj navedenih geopolitičkih igrača u regiji, čiji su ciljevi suprotni interesima Unije, jačati će kao posljedica slabljenja donedavno dominantnog utjecaja EU.As a result of a series of specifics such as conflicts, wars, strong nationalisms and mostly bad economic and social situations, Southeast Europe has been recognized as a zone of instability. The international community, after the war in the former Yugoslavia of the 1990s, headed by the USA and the European Union was the one to influence further developments in this area. Meanwhile, the focus of the United States has steadily shifted from Europe to the Asia-Pacific area, and the concern for the stabilization of Southeast Europe and the Western Balkans was left to the European Union. But, the EU faced herself with numerous internal issues such as the issue of the future Union organization, the rise of populism and nationalism as a result of the political and economic crisis that hit the EU in 2008, the migration crisis in 2015, Brexit and uneven attitudes of members on further EU enlargement. As a result, European union decreased her influence on South East Europe and the Western Balkans, creating a geopolitical vacuum that has begun to exploit other geopolitical players such as Russia, China, Turkey and the Persian Gulf countries. The SEE countries that are members of the Euro-Atlantic integration are facing the West, but there are still a number of countries in the region that are not members of the European Union or the NATO Alliance. The US and EU see these countries as weak points subject to under-influence. The economic and political impact of those geopolitical players in the region, whose goals are contrary to the interests of the Union, will be strengthened as a result of the weakening of the onetime dominant EU influence