Socijalne promjene u starosti

Pod starijim stanovništvom se podrazumijevaju osobe starije od šezdeset i pet godina. Republika Hrvatska, prema godinama stanovništva, spada u najstarije nacije Europe. Starenje je normalna i fiziološka pojava te proces koji traje čitav život. Razlikujemo primarno i sekundarno starenje. Starost predstavlja razdoblje u čovjekovom vijeku koje se može definirati kroz međudjelovanje kronološke dobi, socijalnih uloga te preostalih funkcionalnih sposobnosti. Kroz proces starenja se događaju razne tjelesne i psihološke promjene. Socijalne promjene koje se događaju u starosti vezane su uz umirovljenje, odnose u obitelji, odnose s prijateljima, prilagodbu na smještaj i slično. Umirovljenje može imati negativne aspekte za osobe koje su svoj posao voljele i vidjele u njemu smisao života, kao i za one kojima se prihodi drastično smanje. Pozitivno ga doživljavaju osobe kojima je posao bio teret ili imaju hobije koji su zanimljiviji od samog posla. No, stres oko umirovljenja bi se mogao smanjiti dobrovoljnim odlaskom u mirovinu koji mnoge zemlje nemaju. Sljedeći stresan događaj je udovištvo koje izaziva tugovanje. Svaka osoba ga proživljava na svoj način i trajanje istog je individualno. Pojam koji se često veže uz starenje je usamljenost. O ovom terminu nema jednoznačnog zaključka te neki izvori navode da je veliki problem, a neki da postoji više predrasuda o njemu nego činjenica koje se može potkrijepiti. Nadalje, odnos s unucima je vrlo bitan i igra ulogu i u životu bake i djeda i samog unuka. Baka i djed mogu biti uzori na različite načine, no bitno je da ostanu u toj ulozi-da ne poprimaju uloge mame i tate kako bi se izbjegle nesuglasice u obitelji. Prijatelji, susjedi i zajednica su bitni starijim osobama te im olakšavaju ovo razdoblje, ukoliko su veze kvalitetne. Smještaj u starački dom može biti veliki stres i negativno iskustvo ukoliko se osoba za njega ne pripremi na vrijeme. Ipak, istraživanja su pokazala da veliki broj ljudi postane otvoreniji za razna iskustva tijekom života u domu