Posttransfuzijske reakcije - intervencije medicinske sestre

Transfuzijsko liječenje krvnim pripravcima najčešće se primjenjuje radi nadoknade volumena krvi ili pojedinog krvnog sastojka, povećanja kapaciteta prijenosa kisika, postizanja odnosno održavanja hemostaze zbog manjka trombocita ili faktora zgrušavanja i prevencije ili liječenja infekcije imunoglobulinima. Usprkos svim tehnološkim i znanstvenim dostignućima te postupcima koji se poduzimaju kako bi transfuzija krvi bila što sigurnija za bolesnika, svaka transfuzija krvi nosi sa sobom određeni rizik. Medicinski djelatnici koji su uključeni u primjenu krvi i krvnih pripravaka moraju dobro poznavati simptome nuspojava ili reakcija koje su ponekad popratni dio prilikom transfundiranja istih. Za transfuzijsko liječenje je odgovaran liječnik a medicinska sestra ili tehničar ga smiju primjeniti isključivo pod njihovim nadzorom. U cijelom procesu transfuzijskog liječenja najopasnije su posttransfuzijske reakcije koje se dijele u nekoliko segmenata. Budući da neke od njih su letalne, potrebno je dobro poznavati postupke i procedure prije same transfuzije, kontrolirati tok transfuzije (pratiti vitalne znakove bolesnika), te skrbiti o bolesniku i nakon prestanka transfuzije, kako bi se sve te neželjene nuspojave svele na najmanju moguću mjeru. Cilj rada je prikazati intervencije medicinske sestre u pripremi bolesnika za transfuzijsko liječenje, praćenje bolesnika tijekom i nakon provođenja transfuzijskog liječenja s ciljem pravovremenog preveniranja, prepoznavanja, i riješavanja mogućih posttransfuzijskih reakcija