Utjecaj mehaničke aksijalne trakcije na bol i pokretljivost lumbalnog dijela kralježnice kod osoba s hernijom intervertebralnog diska

Suvremeni način života donosi sa sobom posljedice u vidu sve češćih simptoma povezanih s lumbalnim dijelom kralježnice za koje se navodi da zahvate 60 do 80% populacije u dobi od 30 do 59 godina barem jedanput u životu. Hernija intervertebralnog diska postero-lateralnog smjera uzrokovana mehaničkom traumom, nepravilnim podizanje tereta, degenerativnim promjenama, hipotrofijom muskulature, prekomjernom tjelesnom težinom i/ili manjkom fizičke aktivnosti odgovorna je za pojavu radikularne boli šireći se niz glutealno područje prema donjem ekstremitetu. Aksijalna mehanička trakcija je terapijska metoda koja se izvodi pomoću posebno konstruiranog mehanizma i primjenom sile povlačenja 20 do 120 kilograma kroz 10 do 20 minuta u svrhu istezanja uzdužne osi kralježnice čime se postiže istezanje mekih struktura i udaljavanje trupova kralježaka omogućujući bolju prokrvljenost i samoobnovu intervertebralnog diska. Dosadašnji sustavni pregledi nisu podržali korištenje mehaničke trakcije kod pacijenata s boli u lumbalnome dijelu kralježnice jer nema dovoljno relevantnih studija na tu temu većih razmjera i heterogenosti ispitanika te je od izrazite važnosti provoditi više istraživanja o učincima ove terapijske metode. Cilj istraživačkog rada je utvrditi utjecaj mehaničke aksijalne trakcije u kombinaciji s toplinskom i analgetskom terapijskom procedurom na smanjenje boli, pokretljivost lumbalnoga dijela kralježnice te promjenu intenziteta kompresije korijena živca uzorkovanog hernijom međukralježničkog diska u razinama L4-L5 i L5-S1. U istraživanju je sudjelovalo 18 ispitanika dobi od 30 do 55 godina, s uključnim kriterijima nalaza specijaliste, MRI/CT nalaza te trajanja tegoba duljeg od 10 dana. Podaci za obradu prikupljeni su vizualno analognom skalom boli, Shoberovim indeksom i Slump testom. Rezultati su bilježeni prvi, četvrti i sedmi terapijski dan prije i poslije tretmana. Kod 16 ispitanika je nakon intervencije zabilježen smanjen intenzitet boli te se Slump testom pokazalo smanjenje iritacije živca kod 14 ispitanika. Rezultati su pokazali učinkovitost terapijskih metoda u smislu smanjenja boli i iritacije korijena živca sa statistički značajnom razlikom (p