Zadovoljstvo životom i kvaliteta života starijih osoba trajno smještenih u instituciju

Cilj istraživanja je ispitati razinu zadovoljstva starijih osoba u instituciji, odnosno u domu za starije osobe, kao i njihovu kvalitetu života povezanu sa zdravljem te ih međusobno usporediti. U istraživanju je sudjelovalo 40 ispitanika. Ispitanici su osobe starije životne dobi trajno smještene u dom za starije „Zlatna jutra“ u Zagrebu. 25 ispitanika je ženskog spola dok je 15 ispitanika muškog spola. Za instrumente istraživanja korištena su dva upitnika: skala zadovoljstva životom te zdravstvena anketa SF-36. Istraživanje je provedeno u obliku strukturiranog intervjua koji je autor istraživanja provodio sa svakim ispitanikom individualno uz poštivanje svih etičkih načela i zajamčenom povjerljivosti podataka. Aritmetička sredina za pojedine subskale upitnika SF-36 većinom se nalazi na gornjoj polovici. Ispitanici su pokazali da su najviše zadovoljni po pitanju socijalnog funkcioniranja, a najmanje na području tjelesnog funkcioniranja što i nije iznenađujuće s obzirom na prosječnu dob ispitanika koja je 79 godina. Aritmetička sredina za skalu zadovoljstva životom pokazuje nam da su ispitanici u prosjeku zadovoljni svojim životom te uglavnom imaju pozitivno mišljenje o istom. Visoki koeficijenti korelacije dobiveni su između tjelesnog funkcioniranja i ograničenja zbog emocionalnog funkcioniranja što je i logično jer što su ispitanici bolje tjelesno funkcionirali to su bili i boljeg emocionalnog stanja. Gotovo isto tako visok stupanj korelacije vidi se između tjelesnog i socijalnog funkcioniranja te između socijalnog funkcioniranja i ograničenja između socijalnog funkcioniranja što je također razumljivo jer kako ispitanici bolje funkcioniraju na području tjelesnog stanja više imaju mogućnosti odlaska na druženja s drugim korisnicima ustanove odnosno što se više druže imaju manja ograničenja zbog emocionalnog funkcioniranja. Osobe koje imaju partnera pokazale su se bolje u smislu tjelesnog funkcioniranja i općeg zdravlja te bolje funkcioniraju zbog manje tjelesnih i emocionalnih ograničenja, jer osobe koje imaju partnera uvijek se mogu osloniti na njega dok osobe koje su samostalne sve stvari moraju obaviti sami i bez partnerove pomoći