Skrb za bolesnika sa elektrolitskim disbalansom

Elektroliti su ioni otopljeni u tjelesnim tekućinama, a među najvažnijima su natrij, kalij, kalcij, magnezij i fosfati. Održavanje njihovih koncentracija unutar fizioloških raspona vrlo je važno za normalnu funkciju organizma. Unose se hranom, a izlučuju putem bubrega i probavnog trakta. Poremećaje koncentracije elektrolita izazivaju brojna akutna i kronična stanja, poput gastrointestinalnih poremećaja (proljev, povraćanje), insuficijencije bubrega, insuficijencije srca, poremećenog lučenja hormona (aldosteron, PTH, ADH), a čest uzrok su i lijekovi poput diuretika, inzulina, antihipertenziva, antiaritmika, citostatika. Simptomi elektrolitskog disbalansa su raznovrsni i uključuju poremećaje hidracije organizma, poteškoće vezane uz kardiovaskularni i živčani sustav, poremećaj kontrakcije glatkih i poprečnoprugastih mišića, a često su prisutni i probavni simptomi te oni vezani uz poremećenu funkciju bubrega. Zdravstvena njega bolesnika s elektrolitskim disbalansom započinje prikupljanjem informacija o njegovom zdravstvenom stanju kako bi se utvrdile potrebe pacijenta i definirali glavni problemi te izradio plan zdravstvene njege pacijenta. Najčešće sestrinske dijagnoze pacijenata s poremećenim elektrolitnim statusom su dehidracija, proljev, povraćanje, smanjen unos hrane, neupućenost te visok rizik za infekciju. Nakon provedbe intervencija potrebno je evaluirati stanje pacijenta kako bi se utvrdio uspjeh učinjenih postupaka. Važna uloga medicinske sestre/tehničara je i edukacija pacijenata o njihovoj bolesti, na njima razumljiv način. Pacijente je nužno poučiti o pravilnoj prehrani i hidraciji te redovitom i pravilnom uzimanju lijekova, ali i prepoznavanju ranih znakova i simptoma pogoršanja kako bi se u konačnici postigla bolja suradljivost pacijenata i smanjila učestalost recidiva bolesti vezanih uz disbalans elektrolita