Zdravstvena njega bolesnika s epilepsijama

Epilepsija je čest medicinski i socijalni poremećaj ili skupina poremećaja s jedinstvenim značajkama, a obično je definiran kao sklonost povratnim napadajima. Povremena klinička obilježja napadaja često su dramatična i uznemirujuća, izazivaju strah i nerazumijevanje, što je dovelo do dubokih društvenih posljedica koje su uvelike pridonijele teretu ove bolesti. To je paroksizmalni poremećaj funkcije središnjeg živčanog sustava koji je po svom karakteru rekurentan, stereotipan i povezan s ekscesivnim, sinhronim i u početku ograničenim neuronalnim izbijanjima. Studije koje istražuju prevalenciju i učestalost epilepsije sve su češće, osobito u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Epilepsija je vrlo složen entitet koji ima mnogo različitih uzroka. Prema gruboj podjeli ih možemo razvrstati u idiopatske, odnosno one kojima uzrok do sada nije poznat te simptomatske, odnosno one koje se razvijaju kao posljedica nekih drugih bolesti, uglavnom neuroloških. Epilepsije se mogu dijeliti prema vrsti napadaja kojima se manifestiraju, a to mogu biti generalizirani te fokalni napadaji. Osim podjele epilepsija prema etiologiji i vrsti napadaja, postoje i epileptički sindromi. Kako bi se postavila dijagnoza epilepsije, potrebna je detaljna i opsežna neurološka obrada. Važno je uzeti detaljnu anamnezu, odnosno detaljan opis bolesnikovih simptoma, utvrditi koji je uzrok napadaja, isključiti sve druge moguće uzroke, učiniti neurološki pregled i nalaz elektroencefalografije (EEG). U najvećeg broja bolesnika epileptičke se atake uspijeva zadovoljavajuće kupirati dostupnom antiepileptičkom terapijom, međutim, epilepsije je moguće liječiti i neurokirurškim zahvatima, od kojih je vagusna stimulacija najmanje invazivan postupak. Medicinska sestra ima veliku ulogu i bezbroj zadaća u zbrinjavanju i zdravstvenoj njezi bolesnika s epilepsijom. Kao dio multidisciplinarnog tima, sudjeluje u provođenju dijagnostičkih postupaka, primjeni terapije, preoperativnoj pripremi bolesnika za neurokirurški zahvat te kod zbrinjavanja bolesnika s akutnim epileptičkim napadom, ali i bolesnika kojima je epilepsija novodijagnosticirana bolest