Kvaliteta života bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom

Cerebrovaskularni inzult (CVI) ili moždani udar (MU) je najčešća cerebrovaskularna bolest i uzrok je velikog broja smrtnosti, a isto tako i različitih stupnjeva invalidnosti, odnosno gubitka potpune ili djelomične funkcionalnosti oboljele osobe u raznovrsnim područjima života. U Hrvatskoj je prvi uzrok po broju invalidnosti, a drugi po broju smrtnosti. Poremećaj može nastati zbog jedne od tri vrste vaskularnih smetnji: tromboze, krvarenja ili embolije. Sama riječ udar ukazuje na nešto što nastupa iznenada i naglo i zahvaća najvitalnije strukture središnjeg živčanog sustava (SŽS-a). Upravo zbog toga, oštećenja izazvana MU-om mogu bitno narušiti kvalitetu života bolesnika, ali i onih koji su s njim u najbliskijem odnosu. Sve se to reflektira i na širu društvenu zajednicu čiji je napredak u uskoj vezi s kvalitetom života pojedinca koji zdravlje kao segment te kvalitete najčešće stavlja na prvo mjesto. Kako bi se smanjila učestalost MU-a važno je neprestano raditi na prevenciji jer se ona pokazala i najučinkovitijom. Za ublažavanje posljedičnog deficita značajno je da medicinska sestra već u akutnoj fazi bolesti izradi plan zdravstvene njege koji bi bio usmjeren na sprečavanje komplikacija poput dekubitusa, kontraktura, tromboze i pneumonije. Potrebno je odgovarajućom terapijom u toj fazi obuhvatiti sva oštećena područja prema individualnim mogućnostima i potrebama bolesnika (fizička pokretljivost, unapređenje govora) jer samo tako se mogu postići optimalni rezultati u daljnjem tijeku rehabilitacije kako na tjelesnom tako i na emocionalnom, socijalnom i psihološkom području. Oporavak je za bolesnika veoma naporan, zahtjevan i dugotrajan i u tom oporavku medicinska sestra ima veoma važnu ulogu u korištenju svih bolesnikovih potencijala surađujući s ostalim članovima multidisciplinarnog tima: liječnikom, fizioterapeutom, radnim terapeutom, logopedom, psihologom i socijalnim radnikom. Cilj je povećanje sposobnosti i samostalnosti bolesnika za brigu o sebi, te što uspješniji povratak u svoju obitelj i zajednicu, obnavljanje funkcionalnosti i produktivnosti, a samim tim i vraćanje životnog smisla i samopouzdanja, te kvalitetniji život