ATTITUDES OF PARENTS OF CHILDREN WITH DISABILITIES ACCORDING TO THE PHYSIOTHERAPIST IN KINDERGARDEN

Djeca s teškoćama u razvoju svakodnevno dio dana provode u dječjim vrtićima te rehabilitacijski tretmani koji su im omogućeni unutar ustanove uvelike pomažu djetetu i roditeljima u organizaciji svakodnevnog života. S druge strane, takva dugotrajnost i redovitost tretmana pružaju djeci najoptimalnije (re)habilitacijske rezultate. Cilj ovog istraživanja je ispitati stavove roditelja djece s teškoćama u razvoju o radu fizioterapeuta u dječjem vrtiću, njegovoj ulozi i važnosti. Ispitanici u istraživanju bili su roditelji djece s teškoćama u razvoju, koja pohađaju dječji vrtić u kojem im je omogućen fizioterapijski tretrman. Istraživanjem je obuhvaćeno 62 roditelja. Istraživanje se provodilo u tri dječja vrtića u gradu Rijeci. Rezultati istraživanja su pokazali kako postoje statistički značajne razlike o stavovima prema fizioterapeutu obzirom na važnost provođenja terapije gdje su rangovi najviši za djecu koja imaju specifičan poremećaj razvoja govora i jezika i djecu s usporenim motoričkim razvojem. Također, kod stavova prema fizioterapeutu obzirom na važnost provođenja terapije postoji statistički značajna razlika s obzirom na stupanj obrazovanja roditelja gdje je vrijednost faktora najniža za ispitanike koji imaju završenu osnovnu školu i magisterij ili doktorat. Obzirom na fizioterapijsku djelatnost rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika s obzirom na dob djeteta., a rangovi su najviši za djecu koja imaju od 3 do 4 godine. Istraživanjem se u većoj mjeri potvrdila postavljena hipoteza da roditelji smatraju da je fizioterapeut potreban u dječjem vrtiću. Suradnja s roditeljima od ključne je važnosti za pozitivnije stavove o radu fizioterapeuta i njegovoj ulozi u predškolskoj ustanovi.Children with disabilities spend part of their day in kindergartens, and the rehabilitation treatments provided within the institution greatly assist the child and parents in organizing their daily lives. On the other hand, such longevity and regularity of treatment provide the children with the most optimal (re) habilitation results. The aim of this research is to examine the attitudes of parents of children with disabilities about the work of physiotherapists in kindergarten, its role and importance. Respondents in the study were parents of children with disabilities, who attend a kindergarten in which they are offered physical therapy. The study included 62 parents. The study was conducted in three kindergartens in the city of Rijeka. The results of the study showed that there are statistically significant differences in attitudes towards physiotherapists with regard to the importance of conducting therapy where the ranks are highest for children with specific speech and language disorders and children with slow motor development. Also, there is a statistically significant difference in attitudes towards physiotherapists regarding the importance of conducting therapy, given the degree of parental education where the value of the factor is lowest for respondents who have completed elementary school and master's or doctorate degrees. Considering the physiotherapy activity, the results showed that there is a statistically significant difference with respect to the age of the child, and the ranks are highest for children between 3 and 4 years of age. The research confirmed to a greater extent the hypothesis that parents believe that physical therapist is needed in kindergarten. Collaboration with parents is crucial for more positive attitudes about the work of physiotherapists and their role in preschool