Rad se bavi istraživanjem neoplatoničkih topoa u hrvatskoj renesansnoj pastoralnoj drami. U prvom dijelu rada navodi se osnivač neoplatonizma, prikazuju se njegovi doprinosi te se imenuju neki od njegovih najutjecajnijih učenika. Definira se pojam neoplatonizma, njegova nastojanja i ciljevi te misli koje su iznjedrile iz toga pravca, odnosno škole. Opisuje se razvitak neoplatonizma u ranom novom vijeku te se nabrajaju zagovornici akademije i njihovi doprinosi. U drugom dijelu rada ukazuje se na problematiku generičke difuznosti pastoralne književnosti te na definiranje korpusa hrvatskih pastorala u 16. stoljeću. Slijedi definiranje korpusa te istraživanje određenih neoplatoničkih topoa u korpusu hrvatskih pastoralnih drama