Kulturna baština u turističkoj destinaciji: vrednovanje i održivi menadžment

Pojam kulturne baštine je širok i kompleksan. Brojne su definicije kojima se opisuju spoznaje o kulturi i o baštini te rezimirano kulturnoj baštini, a ujedno i samim konzumentima/turistima koji su motivirani i inspirirani kulturom. UNESCO, kao krovna institucija upravljanja i očuvanja svjetske kulturne i prirodne baštine, razvija programe i mjere sukladno odrednicama održivoga razvoja ‒ Agenda 2030 za budućnost. Ističe se važnost različitih oblika turizma kroz koje se afirmira motivacija turista kojima primarni motiv dolaska nije obilazak kulturnih znamenitosti, već oni svojim posjetom i boravkom u destinaciji uče o lokalnom nasljeđu koje, ukoliko je zadržalo jedinstvenost i autentičnost, utječe na razvoj razumijevanja, percepcije i uvažavanja. To predstavlja temeljne odrednice i sukus turizma baštine, predstavlja potencijale marketinškog vrednovanja i daje odgovore na niz pitanja od održivosti, prihvatnog kapaciteta do socioloških aspekata povezanih s edukacijom, identitetom te urbanom i ruralnom regeneracijom koju kulturni turizam omogućava. Međunarodna institucija ICOMOS baštinu definira kao širok koncept koji povezuje prirodno i kulturno okružje sa spektrom specifičnosti koje svjedoče o dugom procesu povijesnoga razvoja, a one utječu na formiranje raznolikih nacionalnih, regionalnih i lokalnih identiteta. Ti identiteti su sastavni dio modernoga života, a zadatak je legislative i strategija lokalnih samouprava, gradova i općina, kvalitetno ih i održivo vrednovati te njima upravljati. Također, ICOMOS ističe kako su određena baština i kolektivno pamćenje svakoga lokaliteta ili zajednice nezamjenjivi i važni za razvoj, kako sada tako i u budućnosti. Stoga je za definiranje i implementaciju razvojnih strategija nužno uspostaviti kooridniranu suradnju i partnerstvo svih dionika u turističkoj destinaciji: od čelnika lokalne samouprave gradova i općina, turističkih zajednica, ugostiteljskih poduzeća, turističkih agencija, prometnih subjekata, trgovačkih društava, turističkih atrakcija te drugih interesnih skupina uz uključivanje stavova lokalne zajednice. Zadovoljno stanovništvo reflektira pozitivne emocije prema posjetiteljima/turistima i gostoljubivo je i ukazuje poštovanje i razumijevanje te uzvraća kvalitetnom promocijom, prezentacijom lokalnih autohtonih vrijednosti te komunikacijom kulture. Osnovnom diversifikacijom, baština se razvrstava na prirodnu i društvenu, društvena kulturna baština može biti nematerijalna i materijalna i upravo problematikom ove potonje vrste bavi se ova publikacija. Naš je cilj bio sagledati potencijale održivoga vrednovanja i upravljanja materijalnom baštinom kroz različite aspekte valorizacije koji doprinose stvaranju nove dodane vrijednosti u kulturnom turizmu te očuvanju i inovativnoj prezentaciji kulturnoga nasljeđa destinacije. Suradnja među dionicima od velike je važnosti za ustrojstvo održivoga lanca vrijednosti te kvalitetno i odgovorno upravljanje baštinom. Materijalna kulturna baština može biti razvrstana u različite kategorije; pokretna ubraja umjetnine, namještaj, riznice, proizvode umjetničkoga obrta, etnografska, arhivska ili bibliotečna građa, dok nepokretna obuhvaća nepokretne spomenike i građevine: arheološka nalazišta, spomeničke cjeline, memorijalna područja i građevine, pojedinačne sakralne građevine, pojedinačne svjetovne zgrade i građevine te vrtnu arhitekturu. U razmatranju tematike te potencijala valorizacije sagledava se problematika arheoloških parkova kao nepokretne materijalne baštine, turističkoga resursa značajnoga za vrednovanje te uključivanje u ekonomiku turizma. U sklopu iste predstavlja se projekt „Arheološki park Vižula“ koji se odnosi na integrirano ulaganje u uređenje poluotoka Vižule kao arheološkoga parka za posjetitelje te u razvoj turističkih sadržaja, infrastrukture i sustava upravljanja i promocije temeljenih na kulturnoj baštini. Projekt je proveden u terminu od 2017. – 2019. godine, a financiran je sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020. Nositelj projekta je Općina Medulin, a na projektu je kao partner sudjelovao i Hrvatski restauratorski zavod, koji je proveo aktivnosti istraživanja podvodnoga dijela arheološkoga nalazišta. Uz navedene institucije na provedbi projekta sudjelovala je i Turistička zajednica općine Medulin, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli – Fakultet ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“, Javna ustanova Kamenjak i Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Glavni cilj projekta bio je obnova i valorizacija kulturne baštine te doprinos održivom društveno-gospodarskom razvoju Općine Medulin kao prepoznatljivom odredištu kulturnoga i povijesnoga turizma. Uz glavni cilj, afirmirali su se i prateći ciljevi projekta usmjereni na edukaciju niza dionika u turističkoj destinaciji, od lokalne samouprave, turističkih zajednica, ugostiteljskih poduzeća, turističkih agencija i turističkih atrakcija te drugih dionika involviranih u održivi razvoj konkurentnih turističkih proizvoda u destinaciji. Uz vrednovanje kulturne baštine na lokalitetu su sukladno zahtjevima stručnih službi odrađeni i neinvazivni infrastrukturni zahvati koji su se uklopili u prostor poluotoka Vižula. Planirana je i reaizirana održiva infrastruktura, od solarne rasvjete do „pametnh stabla“ te izgradnja „montažne“ šetnice slaganjem i nasipavanjem bez betonizacije i trajnog narušavanja okoliša. Uključuju minimalne intervencije u prostoru te su učinjene u cilju popratnih sadržaja parka, u skladu s arheološkim i ekološkim segmentima. Tijekom veljače i ožujka 2019. godine održan je niz radionica u suradnji Općine Medulin i Fakulteta ekonomije i turizma „Dr. Mijo Mirković“ koje su se bavile različitim aspektima problematike vrednovanja kulturne atrakcijske osnove s osvrtom na Arheološki park Vižula: 1. Upravljati dodajući vrijednost – vodič uza proizvode, iskustva i usluge – vodič za proizvode, iskustva i usluge. 2. Razvoj vodstva i menadžerskih sposobnosti u upravljanju kulturnom baštinom. 3. Izazovi održivoga razvoja kulturnoga dobra: kulturna vrijednost nasuprot ekonomskoj vrijednosti. 4. Kooperacijski modeli utjecajno-interesnih skupina destinacije – kreiranje partnerstva arheološkoga nalazišta Vižula. 5. Vidljivost kulturnoga nasljeđa na webu. Ova monografija ističe važnost suradnje te predstavlja ključne odrednice formiranja novih turističkih proizvoda – turističkih atrakcija i pratećih usluga, destinacijskoga menadžmenta i vođenja u cilju vrednovanja turističke resursne osnove – kulturne baštine. Predstavljene tematike platforma su za pripremu znanstvenih radova profesora edukatora. Isti predstavljaju doprinos projekta razvoju kako znanosti kroz znanstvenu metodologiju tako i aplikativnih znanja usmjerenih na dionike kulturnoga turizma destinacije. Ujedno su temelj provedbe novih istraživanja i budućih razmatranja u cilju razvoja kvalitete, suradnje i održivosti u upravljanju atrakcijskom osnovom u turističkoj destinaciji