Parlamentarni imunitet – teorija, pravna regulativa i praksa u suvremenim demokratskim državama

Tijekom proteklih nekoliko desetljeća parlamentarni imunitet je prošao put od nekad neupitnog pravnog instrumenta zaštite zastupnika do predmeta žučnih političkih rasprava u kojima se traži sužavanje tog privilegija na najmanju moguću mjeru, pa čak i ukidanje. Rasprave su pokrenute ne samo zbog učestalih zloporaba slobode govora u javnim nastupima od strane zastupnika u nizu država, već i zbog sve većeg broja neuspjelih pokušaja pokretanja istraga i kaznenih postupaka protiv zastupnika. Iako se u nekim državama razvijene demokracije posljednjih desetljeća posebno sužava imunitet nepovredivosti, a mogućnosti pokretanja istrage i procedura ukidanja imuniteta pojednostavljuje, s namjerom da ovaj privilegij previše ne odstupa od principa jednakosti pred zakonom, i da se time olakšava pokretanje kaznenih postupaka protiv zastupnika, u nizu, naročito tranzicijskih država, zastupnici su imunitetom neodgovornosti i nepovredivosti zaštićeni na način da je protiv njih vrlo teško pokrenuti istrage i kaznene postupke, jer se imunitet zastupnicima rijetko ukida, osim u slučaju počinjenja teških kaznenih djela, što u nekima od njih, zbog ponavljanja mandata, može dovesti čak i do zastare kaznene odgovornosti.Autor u radu, koristeći temeljne recentne znanstveno-teorijske stavove o parlamentarnom imunitetu, pokušava poredbenom analizom ustavnih, zakonskih i podzakonskih rješenja te njihovom praktičnom primjenom u nekim zemljama razvijene ustavne demokracije i parlamentarne tradicije, kao i u nekim tranzicijskim državama, utvrditi ne samo kako danas izgleda ustavno-pravno reguliranje parlamentarnog imuniteta u demokratskim društvima, već i koje su najznačajnije dileme i otvorena pitanja koja se u tim društvima javljaju glede parlamentarnog imuniteta, te na temelju svega toga pokušati dati odgovor na pitanje gdje bi granice parlamentarnog imuniteta trebale biti u budućnosti