SOCIJALNA PODRŠKA DJECE SMJEŠTENE U DJEČJIM DOMOVIMA I UDOMITELJSKIM OBITELJIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Socijalna podrška, koju definiramo kao postojanje ili dostupnost osoba na koje se oslanjamo, koje nam daju do znanja da o nama brinu, vole nas i cijene (Sarason i sur., 1993; prema Živčić-Bećirević, 1996.), bitan je čimbenik djetetove prilagodbe društvu. Upravo stoga valja posebnu pažnju posvetiti jačanju socijalne podrške kod djece izdvojene iz obitelji.U radu su izloženi podaci prikupljeni u okviru šireg znanstvenoistraživačkog projekta («Mogućnosti unapređenja skrbi za djecu izdvojenu iz obitelji») vezani uz socijalnu podršku djece smještene u dječjim domovima i udomiteljskim obiteljima u RH. Uzorak ispitanika čini ukupno 575 djece u dobi od 10-16 godina; od toga je 263 djece iz dječjih domova, 112 djece iz udomiteljskih obitelji, te 200 djece iz opće populacije.Rezultati istraživanja ukazuju na to da djeca smještena u dječjim domovima percipiraju manje socijalne podrške u odnosu na djecu smještenu u udomiteljskim obiteljima, kao i u odnosu na djecu iz opće populacije. Kao specifične pružatelje socijalne podrške djeca smještena u dječje domove i udomiteljstvo najčešće navode odgajatelje, tj. udomitelje i to gotovo u istom omjeru u kojem djeca iz opće populacije navode roditelje. Rezultati vezani uz kontakte djece izdvojene iz obitelji s članovima svoje primarne socijalne mreže jasno ukazuju na potrebu bavljenja ovim područjem uzimajući u obzir kako djetetove razvojne potrebe, tako i kvalitetu privrženosti članovima primarne mreže. Također se pokazuje da posebnu pažnju treba posvetiti širenju dječjih socijalnih mreža u širem okruženju (škola, vršnjaci izvan dječjeg doma i udomiteljske obitelji, šira lokalna zajednica)