TEORIJA OSNAŽIVANJA U SOCIJALNOM RADU

Suvremeni socijalni rad obilježen je razvojem teorija koje u središtu interesa imaju pitanja društvene nejednakosti, obespravljenosti i različitosti nekih pojedinaca, grupa ili zajednica u društvu. Teorija osnaživanja u socijalnom radu jedna je od teorija koja pokušava odgovoriti na navedena pitanja te aktualizirati socijalno djelovanje potlačenih s ciljem postizanja više razine socijalne pravde u društvu. Orijentirana je ka promociji ljudskog osnaživanja.Osnaživanje se razumijeva kao namjerni proces koji uključuje inicijativu i djelovanje osoba u zadobivanju moći, preuzimanju kontrole u vlastitom životu i boljem pristupu društvenim resursima sa svrhom ostvarivanja osobnih i kolektivnih ciljeva. U procesu osnaživanja pomažemo korisnicima spoznati i kritički razumijevati strukturalne nejednakosti i prepreke te ih poduprijeti u razvijanju onih vještina i akcija kojima mogu značajnije proširiti svoj utjecaj i moć u društvu. Važan aspekt procesa osnaživanja je krajnji rezultat osnaživanja koji donosi promjene u pristupu društvenim resursima i većoj društvenoj moći obespravljenih pojedinaca, grupe ili zajednice.U ovom radu prikazan je povijesni kontekst razvoja teorije osnaživanja, osnovni koncepti za razumijevanje teorije i prakse osnaživanja u socijalnom radu, kao i osnovne postavke teorije. Posebna pozornost posvećena je principima na kojima se temelji praksa osnaživanja u socijalnom radu i procesu osobnog osnaživanja. Osobno osnaživanje razmatra se kao nužan, ali samo jedan konstitutivan dio ukupnog procesa osnaživanja koji uključuje razinu zajednice i društva u cjelini