Čitanje u središtu neformalnog obrazovanja

Od sredine 20. stoljeća svjedočimo brojnim društvenim promjenama koje se događaju intenzivnije i brže nego ikada prije. Obrazovanje je jedan od temeljnih stupova na kojima počiva svaka društvena zajednica, a znanje danas postaje najvažniji društveni resurs. Kontinuitet, kvaliteta i raznolikost sadržaja vode do pojedinca spremnog na suočavanje sa svakodnevnim izazovima koje društvo stavlja pred njega te na cjeloživotno učenje. Stjecanje znanja i vještina ne prestaje (i ne bi smjelo prestati) završetkom (formalnoga) školovanja. Formalno obrazovanje samo je prva stepenica, ono postavlja temelje za neformalne oblike obrazovanja i cjeloživotno učenje. Učenje čitanja, pisanja i računanja provodi se u osnovnoj školi i time formalno obrazovanje osigurava visok postotak pismenosti u društvu. U ovome radu razmatra se važnost razvoja vještine čitanja i čitalačke pismenosti kao osnove za uključivanje u neformalne oblike obrazovanja i cjeloživotno učenje. Čitanje omogućuje učenje u najširem smislu, a bez čitalačke pismenosti, kritičkoga promišljanja i razumijevanja pročitanoga nema niti razvoja ostalih vrsta pismenosti i vještina. Međunarodna istraživanja (PISA i PIRLS) pokazuju ispodprosječne rezultate hrvatskih učenika u čitalačkoj pismenosti, ali i logičkom razmišljanju i rješavanju problema. Stoga su razvoj čitalačke pismenosti i projekti poticanja čitanja na nacionalnoj, lokalnoj i školskoj razini od iznimne važnosti za razvoj kompetencija pojedinca koji zrelo i odgovorno sudjeluje u društvenome životu zajednice.From mid-20th century on, we have witnessed numerous changes in the society that are now happening faster and more intense than ever. Education is one of the pillars on which every community rests upon, and knowledge has become the most important social resource. Continuity, quality, and variety of content help shape an individual who is prepared to face daily challenges society confronts them with, and is willing to commit to lifelong learning. Acquiring knowledge and skills does not (and should not) end with the end of (formal) education. Formal education is just the first step, it only lays the groundwork for non-formal forms of education and lifelong learning. Learning how to read, write, and compute is implemented in elementary school, by means of which formal education provides for the high literacy rates in society. This paper examines the importance of developing reading skills and reading literacy as the bases of participation in non-formal forms of education and lifelong learning. Reading makes learning in the broadest sense possible, and without reading literacy, critical thinking, and comprehension there is no development of other forms of literacy and skills. International research (PISA and PIRLS) shows Croatian students to be below average in reading literacy, as well as in logical thinking and problem-solving. This is why the development of reading literacy and projects that encourage reading on a national, local, and school level is of the utmost importance for the development of individuals' competence and their mature and responsible participation in the social life of their community