Temelji idejno-teoretskih kontroverzi o tržištu III. dio (neoliberalizam)

Neuspjesi Keynesijanskog učenja aplicirani na praksu privređivanja ponajprije u USA a zatim i u drugim zemljama, posebno u Europi koncem šezdesetih godina i počet kom sedamdesetih, počeli su vraćati kolo ekonomske misli pogledima i gledištima vodećih teoretičara klasične buržoaske političke ekonomije. Keynsijanizam kao svojevrsni spasitelj kapitalističkog društvenog sustava postao je neadekvatan za rješavanje nastalih novih društveno-ekonomskih problema postkriznog stanja Njegovo isticanje nužnosti određene ravnoteže u ovlasti između države i privrednih subjekata, izazvalo je dosta problema. Tako na primjer odnos države i tržišta. Taj se odnos morao promijeniti u korist tržišta, ali morao je i jačati autonomitet društvenih ustanova i njihov suverenitet prava na štetu centralne države. Temeljna poanta označena je na jačanju uloge tržišta i njegovog mehanizma, i razvijanju uloge poduzetnika i pravila ponašanja. Uglavnom pojedinac mora biti slobodan a država ograničena. Posebni činioci koji bi operacionizirali odnose bile bi “nezavisne državne ustanove“ pred kojima bi država i privredni subjekti bili ravnopravni. Drugim rječima, suverenitet prava ograničavao bi i jedne i druge, odnosno privredni subjekti ne bi smjeli djelovati protiv zakona a država bi smjela djelovati samo u okviru zakona