Izbor strukture poljoprivredne proizvodnje i kontrola rizika

Radi ostvarivanja visoke profitabilnosti poljoprivredni proizvođač mijenja metode, organizaciju i strukturu proizvodnje. Poljoprivredna dobra i tradicionalna seljačka gospodarstva mogu biti visokoprofitabilna ako se prilagode tržišnim uvjetima poslovanja. Ključna orijentacija koja osigurava profitabilnost je specijalizacija proizvodnje. Međutim, specijalizacija koja proizvodne programe svodi na jednu ili mali broj linija poljoprivredne proizvodnje unosi nestabilnost u poslovanje i povećava rizičnost ostvarivanja ekonomskih rezultata poljoprivrednog gospodarstva. Poljoprivredna proizvodnja je izložena brojnim rizicima. Stabilnost ostvarivanja rezultata (premda skromnih) glavna je prednost tradicionalnog seljačkog gospodarstva. Ono je vrlo diverzificirano i stoga zaštićeno od svakog većeg rizika. Prijelaz na specijaliziranu proizvodnju je stoga osjetljivo pitanje pravilnog izbora strukture proizvodnje, koje se temelji na odlučivanju između željene profitabilnosti i prihvatljivog stupnja rizičnosti izabrane proizvodne orijentacije. U ovom tekstu autor razmatra prednosti i posljednice specijalizacije u poljoprivrednoj proizvodnji, a zatim istražuje stupanj rizičnosti strukture proizvodnje na primjeru ključnih kultura u biljnoj proizvodnji na području Republike Hrvatske