TEORIJA IGARA I INSTITUCIONALISTIČKA ŠKOLA

U prvom dijelu ovoga rada sažeto prikazujemo prethodnike zaslužne za povezivanje teorije igara s ekonomijom. Polazimo od pretpostavke da je glavni koncept neoklasične ekonomske teorije upotreba fizičke metafore za tržište. To nam omogućuje da se koncentriramo na pitanje: jesu li su recentni teoretski modeli supstancijalno drugačiji od neoklasične teorije? U drugom dijelu rada autor pokazuje da su rasprave koje su otvorili teoretičari igara potkopale staru konstrukciju mehanicističke racionalnosti i da je uložena mnogo truda u prikazivanju specijalnih vrsta rješenja specijalnim vrstama igara približavajući to Walrasovoj ravnoteži. U trećem dijelu analizira se da li modeli teorije igara obuhvaćaju ono što je, prema mišljenju institucionalista, ignorirano u neoklasičnoj ekonomiji. U odgovoru na ta pitanja usmjerili smo našu pažnju na rad dvojice produktivnih autora "nove institucionalne ekonomike": Martina Shubika i Andrewa Schottera i njihov pristup sustavom matematičkih modela u kojima se pravila ne izvode samo iz ekonomije i tehnologije, već i iz sociološke, političke i pravne strukture. Autor u ovome radu pretpostavlja i elementarna znanje o tehnici teorije igara. U zaključku rada ističemo da u povezanosti teorije igara i ekonomske teorije s pojmom institucija u više od pedeset godina razvoja, teorija igara nije postala nikakav filozofski kamen temeljac koji bi mogao biti i zamjena teoriji institucija