TEORIJA JAVNOG IZBORA

Nova politička ekonomija ili teorija javnog izbora Jamesa Buchanana i virdžinijske škole, značajan je doprinos povezivanju političke i ekonomske znanosti. Novi pristup političkom procesu javlja se početkom šezdesetih godina, a ugled škole porastao je 1986. godine kada je njezin utemeljitelj J. Buchanan dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Škola se javila kao reakcija na kenzijanski optimizam u zagovaranju i provođenju državnog intervencionizma. Njezini predstavnici gledaju sa skepsom na sposobnost vlada da uspješno rješavaju socijalne i ekonomske probleme, budući da "donosioci odluka u državnoj upravi nastoje prvenstveno promicati vlastite interese, kao što to čine izvršne uprave u privatnom sektoru". Zato se Buchanan i njegove kolege zalažu za prebacivanje programa na privatni sektor (gdje je to moguće) i za smanjenje državnih izdataka. Postoji više pristupa javnom izboru, od kojih su dva dominantna: Buchananova konstitucionalna ekonomija i Tullockov pristup javnom izboru, koji se temelji na analizi ponašanja birača, birokracije i političara