(Ne)koherentnost mediteranskih politika EU-a: analiza čimbenika koji utječu na uspješnost primjene

This article examines whether the implementation of the EU\u27s Mediterranean policies has been unsuccessful due to the incoherence of these policies. Termed as incompatibility of goals among the EMP, the ENP and the UFM, incoherence is analysed in various subfields of the EU\u27s external action, namely in the functional external dimensions of internal policies (Justice and Home Affairs/JHA, Energy, Transport, Environment and Education) and external relations (Trade) on one side, and in Foreign Policy on the other. Functional subfields prove to retain more coherence and higher implementation success, with Education being exemplary. Conversely, political subfields (democratization and respect for human rights) expose incoherence and consequently about 50% failure of implementation. Nevertheless, in JHA (the fight against irregular immigration and terrorism), where the former functional cooperation became highly politically burdened, results show even higher non-implementation, which bears more general relevance for EU external action policy-making.Članak se bavi pitanjem jesu li dosadašnje tri mediteranske politike EU-a bile neuspješne zbog svoje nekoherentnosti. Definirana kao nekompatibilnost ciljeva između EMP-a, ESP-a i UZM-a, nekoherentnost je analizirana kroz razna područja vanjskoga djelovanja EU-a, naime kroz funkcionalna područja eksternaliziranih unutarnjih politika (unutarnja pitanja i pravosuđe, energetika, transport, okoliš i obrazovanje) i vanjskih odnosa (trgovina) te kroz vanjsku politiku EU-a. Funkcionalne politike pokazale su se koherentnijima i s većim uspjehom u primjeni, što je predstavljeno na primjeru obrazovanja. Nasuprot njima, politička područja (demokratizacija, poštivanje ljudskih prava) razotkrivaju nekoherentnost te 50 postotnu neuspješnost u primjeni. Međutim, unutarnja pitanja i pravosuđe (posebno suzbijanje migracija i terorizma), u kojima je sadašnja funkcionalna suradnja postala visoko politizirana, rezultiraju najvišim stupnjem neprimjene, što postaje sve relevantnije za proces odlučivanja na razini vanjskoga djelovanja EU-a