Dijagnostički postupci kod onkoloških bolesnika - intervencije medicinske sestre

Maligne bolesti zauzimaju drugo mjesto u ljestvici vodećih uzroka smrti. Najvažniji čimbenik rizika za maligne bolesti je dob, a potom obiteljska anamneza i navike pojedinca. Dijagnostičke metode kod onkoloških pacijenata primarno započinju anamnezom i statusom pacijenta nakon čega slijedi detaljan fizikalni pregled te klinički pregled za identifikaciju primarnog tumora. Osim navedenog provode se laboratorijske, biokemijske, mikrobiološke, citogenetske i imunološke pretrage. Neinvazivna dijagnostika uključuje konvencionalne radiološke pretrage, ultrazvuk, kompjutersku tomografiju, scintigrafiju i magnetnu rezonanciju, dok invazivna dijagnostika uključuje angiografiju, mijeloradikulografiju i terapijsku angiografiju. Od ostalih pretraga provode se ezofagogastroduodenoskopija, kolonoskopija, bronhoskopija, sternalna punkcija i druge. Onkološki bolesnici iznimno su osjetljiva skupina te njihova dijagnoza uvelike utječe na kvalitetu života i obavljanje svakodnevnih aktivnosti, a ujedno i na psihološki status oboljelog pa i njegove obitelji stoga je od iznimne važnosti pružiti psihičku potporu oboljelom i njegovim bližnjima. Osim psiholoških tegoba, također se mogu javiti i fizičke tegobe tj. nuspojave poput alopecije, gubitka tjelesne težine i hematoma na mjestima primjene kemoterapije pa to za neke pacijente može predstavljati biljeg koji ih izdvaja u društvu što značajno može utjecati na njihovo samopouzdanje. U takvim je slučajevima važno oboljeloga uputiti na mjesta gdje će pronaći grupnu podršku i susresti one koji prolaze kroz slične ili iste probleme u svojoj bolesti te se na taj način oboljelima osigurava utjeha i ohrabrenje, kao i poticaj na borbu protiv maligne bolesti. Tri su glavna načina liječenja tumora, a to su: kirurško, farmakološko i radioterapija. Medicinska sestra sudjeluje u zbrinjavanju oboljelog za vrijeme i nakon operativnog postupka te tijekom cijelog procesa liječenja. Ona uočava novonastale simptome u vidu poboljšanja ili pogoršanja te o tome obavještava pacijenta, a njena je uloga također i edukacija pacijenta i članova njegove obitelji