Rizični čimbenici za nastanak shizofrenije

Psihičke bolesti postoje još od davnih antičkih vremena kada se one nisu prepoznavale kao zdravstveni problem, već učinak nadnaravnih sila koje su osobu prisiljavale na čudne promjene u ponašanju. Danas, zahvaljujući razvoju na polju psihofarmakoterapije i medicinske tehnologije, osobe koje boluju od mentalnih bolesti imaju priliku za normalan život i uspješnu reintegraciju u društvo. Shizofrenija je psihička bolest s jednakom incidencijom u oba spola. Najveća pojavnost je pak u adolescenciji, pogotovo kod osoba muškog spola, kada okolinski rizični faktori poput kanabisa i stresa postaju prominentni te u kombinaciji s mogućom genetskom predispozicijom stvaraju povoljne uvjete za pojavu shizofrenog spektra poremećaja. Nažalost, zbog fenomenološkog aspekta ove bolesti i nepoznate etiologije, ona se često ne prepoznaje u njenim najranijim fazama pojavnosti već prilikom prve psihotične epizode kada simptomi dovode u moguću opasnost integritet pojedinca i njegove okoline. Dijagnostika se temelji poglavito na pojavnosti pozitivnih i negativnih simptoma te anamnezi uzetoj od strane oboljelog i njegove obitelji. Najčešće se dijagnosticira paranoidno-halucinatorni oblik shizofrenije koji, unatoč teškim halucinacijama i sumanutim idejama, odlično reagira na primjenu terapije rezultirajući brzim remisijama. Zbog navedene teške prepoznatljivosti bolesti u njenim najranijim fazama, prevencija i rana intervencija napreduju lošije nego kod organski uzrokovanih bolesti. Liječenje se temelji poglavito na primjeni antipsihotika uz psihoterapiju i socioterapiju čijom se kombinacijom pomaže u održavanju kvalitete života oboljelog. Težini bolesti svjedoči i kompleksnost zdravstvene skrbi pacijenta sa shizofrenijom koja uključuje brojne sestrinske dijagnoze i pripadajuće intervencije, iziskujući visoku stručnost osobe. Stanje bolesnika izvan bolnice ovisi ponajviše o njegovoj želji za oporavkom i potpori obitelji koja je neizostavan čimbenik dijagnoze shizofrenije