Women’s identities within plays Posljednja karika and Tri zime

U ovome završnome radu prikazuju se ženski identiteti u dramama Posljednja karika i Tri zime autorica Lade Kaštelan i Tene Štivičić. Cilj ovoga rada bio je prikazati složene ženske identitete koje su autorice istaknule u svojim djelima. Budući da obje drame pripadaju žanru ženskog urbanog dramskog pisma, u radu će biti ukratko prikazane kratke književne biografije autorica te će biti definiran žanr kojemu njihova djela pripadaju. Potom će se ukazati na svojstva koja čine jedan identitet. Fokus je stavljen na ženske likove i njihove međusobne odnose unutar spomenutih djela, kojima će kroz daljnju razradu biti posvećena posebna pažnja. U zasebnom poglavlju razmatra se demitologizacija patrijarhalnog mita o ženi. Ukazuje se i na posebnu poveznicu između drame Posljednja karika autorice Lade Kaštelan i drame Pustolov pred vratima autora Milana Begovića. Pokazat će se naposljetku kako su stavovi i dominacija ženskih likova unutar ovih drama prekinule nasljednu liniju djed-otac-sin unutar hrvatske dramske književnosti.The final thesis presents women's identities shown in the plays Posljednja karika written by Lada Kaštelan and Tri zime written by Tena Štivičić. The aim of this thesis is to show the complex female identities that the authors have highlighted in their works. Since both plays belong to the „genre“ of a women's urban drama script, short biographies of the authors will be briefly described and a genre to which their works belongs will be defined. After description and short definition, focus will be put on characteristics of an identity itself. The central point is placed on female characters and their relationships within the mentioned plays, which will be given special attention through further elaboration. Demythologization of the patriarchal myth about women will be discussed in the separate chapter. What will also be revealed is the special link between the play Posljednja karika by Lada Kaštelan and the play Pustolov pred vratima by Milan Begović. It will be shown that the attitudes and domination of female characters within these plays have interrupted the grandfather-fatherson inheritance line within Croatian dramaturgy